Nedavno donesen zakon u Izraelu kojim se uvodi smrtna kazna za palestinske pritvorenike izazvao je brojne reakcije jer otvara pitanje jednakog tretmana i zaštite osnovnih ljudskih prava. Posebno je problematičan u kontekstu međunarodnog humanitarnog prava, koje zahtijeva zaštitu civila i zabranu diskriminacije u svim okolnostima.
Stručnjaci upozoravaju da ovakva zakonska rješenja mogu dovesti do pravne nesigurnosti i dodatno produbiti postojeće sukobe. Upravo zbog toga, ovaj zakon postaje ne samo pravno, već i duboko društveno i humanitarno pitanje koje nadilazi granice jedne države.
“Ali imamo jedan problem – da u savremenom dobu, u 21. vijeku, 2026. godine, jedna država donosi zakon kojim se uvodi smrtna kazna nad jednim narodom na okupiranoj teritoriji. Postavlja se pitanje koliko je uopšte izjednačena pravna primjena tog zakona na okupiranoj teritoriji, jer bi u pravilu pravna važnost trebalo da pripada državi Palestini. Međunarodna zajednica zagovara postojanje dvije države, što znači da na toj teritoriji, na Zapadnoj obali, postoji država Palestina, dok druga država, Izrael, već sada primjenjuje svoje zakone, svoju teritorijalnu upravu, odnosno svoju vlast. Međutim, ta teritorija je pod okupacijom i primjenjuje se samo ono što nameće jedna država, bez ikakvog prava na žalbu ili bilo kakve pravne mogućnosti za državljane druge države. Ovdje se radi o dva krivična djela – ubistvu i terorizmu – i zakon se isključivo odnosi na Palestince, odnosno na krivična djela učinjena nad izraelskim državljanima. To je presedan u novijoj ljudskoj istoriji, da se takva situacija dešava, gdje se zakon selektivno primjenjuje na jedan narod, i gdje za počinjeno krivično djelo može biti izrečena smrtna kazna. S druge strane, ukoliko se radi o državljanima Izraela, odnosno Izraelcima, i ako su oni izvršili ubistvo, na njih se ovaj zakon neće primjenjivati. Ono što dodatno zabrinjava jeste način izvršenja kazne – riječ je o nečovječnom postupanju, odnosno o vješanju kao metodi izvršenja, što je praksa koja se primjenjivala prije više od 200 godina. U savremenoj istoriji smrtna kazna se ne izvršava na taj način, već isključivo nekim, uslovno rečeno, humanijim metodama”.
Napominje da svjetske sile nisu potpisnice Međunarodnog krivičnog suda što govori o tome da takve zemlje neće biti odgovorne pred istim.
“Vidimo da to u praksi i nije baš tako, jer svi znamo da je za premijerom i predsjednikom Izraela podnesena međunarodna potjernica, kao i za nekim ministrima, odnosno da je nalog za hapšenje izdao Međunarodni krivični sud. Međutim, mnoge države su odbile da realizuju tu mjeru. Vidjeli smo primjer kada je boravio u Mađarskoj, gdje ta država u tom trenutku nije postupila po obavezi koja proizlazi iz članstva, odnosno po nalogu za njegovo hapšenje. Tako da, u suštini, koliko su države moćne, toliko zavisi i njihova spremnost da poštuju međunarodno krivično pravo i odluke Međunarodnog krivičnog suda. Generalno, međunarodno pravo često nema dovoljnu snagu u odnosu na domaće zakonodavstvo i domaća pravila. Po pravilu, države bi trebalo da poštuju te obaveze ukoliko su potpisnice Statuta Međunarodnog krivičnog suda, ali je zanimljivo da velike svjetske sile, poput Sjedinjenih Američkih Država, nisu potpisnice tog statuta, kao ni Rusija. To zapravo pokazuje da se međunarodno pravo često primjenjuje na slabije i manje države, dok kada su u pitanju velike sile, one same odlučuju koje će norme primjenjivati, a koje ne”.
Napominje da UN trebaju reagovati u većoj mjeri kako bi se spriječila implementacija.
“Realno, ovaj zakon u stvari govori o tome da pojedine države, nažalost, mogu da rade šta hoće, i to nije u skladu ni sa principima međunarodnog krivičnog prava, niti međunarodnog prava uopšte. To je nešto što bi trebalo mnogo više da se kritikuje, bez obzira na to da li će se uspjeti da se taj zakon suspenduje, odloži ili potpuno onemogući njegova primjena. Svakako, o tome treba govoriti – putem medija, putem međunarodne zajednice, putem institucija poput Ujedinjenih nacija – i ukazivati na problem, jer je ta kritika, po mom mišljenju, nedovoljna. Vrlo malo se govori o ovom zakonu, a trebalo bi mnogo više, kako bi svaki građanin Evrope i svijeta bio svjestan da je riječ o neadekvatnom i, prije svega, diskriminatornom zakonu. Radi se o zakonu koji govori o uništenju jednog naroda”.
Ovaj zakon pokazuje nemoć stanovnika Gaze, jer je smisao smrtne kazne izazivanje straha kod drugog naroda, što je čin nehumanosti.
SANA – Hazir župljanin
FOTO: SANA
