Dok većina ljudi vjeruje da samopouzdanje počinje u glavi, stručnjaci sve češće ukazuju na to da tijelo priča mnogo prije nego što rečenica krene sa usana. Najnovija istraživanja pokazuju da prvi utisak o nečijoj sigurnosti u sebe oblikuje držanje ramena, kontakt očima i ritam koraka i to u roku od samo tri sekunde.
Prof. dr. Amela Muratović tvrdi da je jezik tijela zapravo prvi medij koji šalje poruku o tome koliko vjerujemo u sopstvenu vrijednost.
“Sve one poruke koje sakrivaju vaspitači ili predavači mogu prepoznati i ukljuuči u verbalnu komunikaciju ili da nastavi putem govora tijela”, pojasnila je ona.
Primećuje se da sve veći broj studenata, prisutnih na predavanjima, ostaje po strani i ne uključuje se aktivno u razgovor, napominje ona.
“Vrlo rijetko se javljaju i daju odgovore osim na inicijativu predavača. Također, kada govorimo o hodu vidi se nesigurnost što daje sliku da ne žele da učestvuju u razgovoru i komunikaciji” dodala je Muratović.
Na koji način roditelji i nastavnici svojim primjerom mogu doprinjeti da se samopouzdanje kod djece i mladih gradi kroz govor tijela, Muratović odgovara.
“Itekako sam naš model ponašanja kod djece razvija cjelokupnu njihovu ličnost, te na taj način ona razvijaju, unapređuju i usavršavaju svoje samopouzadanje, ali istovremeno shvataju da komunikacija jeste prirodan i slobodan proces u kojem trebaju da učestvuju”, ističe ona.
Digitalna komunikacija u velikoj mjeri mijenja način na koji mladi razvijaju govor tijela.
“Kao što je video poziv i gdje mladi imaju potrebu da se uključe u komunikaciju i da učestvuju u interakciji. Zaista, posljedice jesu da sve više mladih se okreće sebi i ne pokazuje želju za drušenjem sa vršnjacima”, riječi su prof. dr. Amele Muratović.
Imala je i jasnu poruku.
“Da razvijaju tu vještinu i osobinu kako bi uspijeli i imali pozitivan pogledan na budući svijet i na njihov angažman”, podvukla je Muratović.
Iako je govor tijela univerzalni jezik, kulture ga različito tumače. Dok se u Zapadnoj Evropi čvrst stisak ruke shvata kao znak odlučnosti, u Aziji se često preferira blago klimanje glavom i diskretno osmehivanje što pokazuje samopouzdanje kroz skromnost.
FOTO/TEKST: SANA-A. Alić
