Na Fakultetu za islamske studije održano je savjetovanje za vjernike koji će umru obaviti u organizaciji Mešihata Islamske zajednice. Mutemiri putnici upoznati su sa pravilima obavljanja obreda, organizacijom putovanja i boravkom u Meki i Medini, a uručene su im i legitimacije.
Grupa od 49 putnika na put kreće 16. septembra, direktnim letom iz Prištine za Džedu.
“Pripala mi je osobna čast da budem vodič jednoj izuzetno finoj, dobroj, radosnoj ekipi koja radosnih srca, 16. septembra kreće putem Meke i Medine radi obavljanja jednog velikog ibadeta u našoj vjeri, koji se umrom naziva. Grupa broji 49 putnika, gdje otprilike 35 putnika su muškarci, 15 putnika su naše poštovane, cijenjene sestre. Odabrali smo najkraću i najlakšu moguću rutu, te putujemo Prištinom direktnim letom 16. septembra, akobogda za Džeddu. Iz Džedde putujemo vozom prema Medini, gdje ćemo boraviti tri noći, a nakon toga, nakon tri noći, tri dana provedena u Medini, zaputićemo se putem Meke, gdje ćemo provesti četiri noći i obaviti umru. Plan je da tamo budemo otprilike sedam noći i osam dana. Nakon toga se iz Džedde vraćamo za Novi Pazar. Molimo Uzvišenog Gospodara da olakša svima ovo imansko, možda i najljepše životno putovanje i da svim onima koji su sada sa nama na umri Allah omogući da brzih dana, mjeseca i godina obave i hadž”, kazao je hafiz Sabhudin Jerebičanin.
Osim praktične pripreme, putnicima su upućeni savjeti kako da se što bolje pripreme za boravak na svetim mjestima.
“Najvažnije što bi trebalo jedan putnik za umru da vodi računa jeste, ukoliko ima određenu zdravstvenu terapiju, da sa sobom obavezno ponese tu zdravstvenu terapiju. Pri tome je, naravno, potrebna dobra volja, svijest o tom jako vrijednom ibadetu, svijest da je Uzvišeni Gospodar onaj koji je odabrao toga koji putuje na tom putu. Samim tim, potrebna mu je jaka volja. Također, da sa sobom ponese neke najosnovnije stvari, da ne nosi previše stvari, već neku laganu odjeću, tako da kažemo, jer je trenutno tamo toplo, lijepo vrijeme. Najljepši osjećaj ili najveći vid očekivanja jeste taj, da kažemo – imanski „refresh“, ako možemo tako da nazovemo ovo putovanje. Svim ljudima ovdje, većina naših putnika je zauzeta svojim poslovima, svojom porodicom. Tamo, kada insan ode, zaboravi, u najčešćem slučaju, zaboravi na svoje poslove, zaboravi na svoj svakodnevni život koji ovdje pravodi, jer se posveti imanu, druženju sa Allahovom Knjigom, druženju sa haremom. Samim tim, najdraže što čovjek može očekivati od tog putovanja jeste taj imanski „refresh“, imansko osvježenje”, zaključuje on.
Za mnoge vjernike ovo putovanje predstavlja više od samog odlaska na sveta mjesta – priliku da zastanu, posvete se vjeri i vrate svakodnevici sa novom snagom i duhovnim mirom.
