Deseti decembar, Međunarodni dan ljudskih prava, svake godine podsjeća da univerzalne slobode i dalje nisu jednako dostupne svima, iako bi trebale biti temelj svakog pravednog društva.
Uprkos tome što su formalno zagarantovana, ljudska prava se u praksi često ostvaruju djelimično, otkrivajući dubok jaz između onoga što piše u zakonima i onoga što ljudi žive.
Prof. dr. Maida Bećirović Alić naglasila je da se snaga ljudskih prava ne mjeri brojem usvojenih deklaracija, već njihovom stvarnom primjenom u svakodnevnom životu.
“Taj zakonodavni momenat, odnosno pravna norma koja štiti ljudska prava, izuzetno je važan. Ipak, pravi nivo poštovanja ljudskih prava najbolje uočavamo u svakodnevnom životu. Pitanja su jednostavna: ima li pojedinac pravo na slobodu, obrazovanje, rad, slobodan pristup sudu? Može li ostvarivati svoja prava bez pritisaka i ograničenja sistema? Tek kada su odgovori na ova pitanja pozitivni, možemo reći da su konvencije i zakoni zaista imali efekta i uticaja na razvoj ljudskih prava u praksi”, kazala je Prof. dr Maida Bećirović -Alić.
Najveći izazov našeg pravnog sistema danas je selektivna pravda, koja često nanosi veću štetu od same nepravde i narušava povjerenje građana u institucije.
“Činjenica da je selektivna pravda često gora i od same nepravde upravo je najveći problem na kojem se mora ozbiljno raditi. Imamo situaciju u kojoj institucije nadležne za zaštitu prava ne postupaju jednako prema svakom licu. Građani sve manje vjeruju institucijama, a postupci zaštite prava traju predugo. Time se automatski stvara odbrambeni mehanizam kod pojedinca, koji više nije siguran da institucija zaista može zaštititi njegova prava”, poručuje ona.
Osnovno načelo ljudskih prava je načelo univerzalnosti, ali sukobi u svijetu pokazuje njegovo nepoštivanje.
“Nažalost, svjedoci smo brojnih oružanih sukoba u svijetu, a posebno bih istakla sukob u Gazi, koji je trenutno jedan od najsnažnijih i najintenzivnijih. Ovaj sukob, ratni zločini i kršenja humanitarnog prava, uključujući genocid, predstavljaju školski primjer kako ljudska prava često gube svoju univerzalnost. Universalnost znači da ljudska prava moraju važiti jednako za sve, bez selektivnosti, i da institucije moraju djelovati podjednako prema svakome. Nažalost, u ovom slučaju najranjivije grupe – žene, djeca i nedužni civili – trpe zbog neprimjene ovog principa. Ovaj primjer jasno pokazuje da poštovanje ljudskih prava često zavisi od države, njene moći ili nemoći, te od mjesta u kojem se događaji dešavaju, što dovodi do različitih stepena zaštite i primjene prava”, ističe dr. Maida Bećirović – Alić.
Zato onog trenutka kada podignemo glas za drugog, gradimo pravedniji svijet za sebe, poručuje ona.
Cijelu emsiju pogledajte u Temi dana od 19:00h.
SANA-Hazir Župljanin
FOTO: SANA
