Posljedice ekonomske krize sve češće prelaze okvire materijalnog i postaju vidljive u sferi mentalnog zdravlja. Psiholozi upozoravaju da se hronični finansijski stres pretvara u tihi pritisak koji narušava svakodnevno funkcionisanje građana, njihove odnose, pa čak i razvoj djece.
Psihološkinja, Irma Koca-Dagli, objašnjava da je teret stalne neizvesnosti postao ozbiljan rizik po psihološko blagostanje mnogih porodica.
“To može trajati nekoliko mjeseci ili nekoliko godina. Imamo porodice i ljude koji nikada nisu živjeli u blagostanju, već su od rođenja do kraja života bili u siromaštvu, odnosno u neispunjavanju svojih osnovnih i životnih potreba. Možemo zamisliti koliko to utiče na pojedinca, njegovu ličnost, ponašanje a mi ako društvo vidimo samo posljedice, ne gledajući uzroke”, objasnila je psihološkinja.
Prema njenim riječima, ovaj stres naročito utiče na dinamiku unutar porodice.
“Posebno kada govorimo o ljudima koji imaju svoje porodice i taj osjećaj da nama izmiče tlo pod nogama izaziva osjećaj bespomoćnosti. Siromaštvo je nevidljivi član porodice i koji utiče na svu dinamiku u porodici od toga kakva je komunikacija, kakvi su emocionalni odnosi,kakve odluke donosimo i kako se ponašamo. Porodica koja se bori sa siromaštvom i ne zna šta donosi sutra, ne mogu praviti planove mjesec dana unaprijed”, ističe psihološkinja.
Koca-Dagli upozorava da je dugoročni uticaj na djecu posebno zabrinjavajući.
“Djeca se povlače, jer primećuju, i kada ne govore, da roditelji imaju problem i da se nešto dešava, gdje ne žele da budu dodatni teret njima i ostaju bez svojih potreba, povlačeći se. Tu je agresivnost što dodatno mijenja stanje unutar porodice, posebno kada je u pitanju odnos roditelj-dijete. Također, može doći do toga da djeca preko noći odrastu i postanu zrele osobe imajući brige koje nisu za njihov uzrast”, dodaje ona.
Ipak, stručnjaci naglašavaju da zajednica ima važnu ulogu u ublažavanju posljedica.
“Zajednica može mnogo uraditi, a da ne skuplja pomoć putem humanitarnih akcija. Mi smo svjedoci da naša sredina, pokušava da, brine o osobama koje imaju poteškoća u svakodnevnom života”, podvlači Koca-Dagli.
Stručnjaci zato sve glasnije apeluju da se mentalno zdravlje ne smije posmatrati kao sporedna posljedica siromaštva, već kao njegovo najosetljivije i najskuplje lice.
FOTO/TEKST: SANA-A. Alić
