Naslovnica Blog Stranica 2

Ambasador Turske čestitao Edinu Đerleku izbor za potpredsednika Narodne skupštine Republike Srbije

0

Ambasador Republike Turske u Beogradu Nj.E. Hami Aksoj čestitao je zameniku predsednika Stranke pravde i pomirenja i ministru Edinu Đerleku izbor za potpredsednika Narodne Skupštine Republike Srbije.

„Verujem da će Vaša nova uloga u Narodnoj skupštini u velikoj meri doprineti bilateralnim odnosima, kao i međuparlamentarnoj saradnji Turske i Srbije. Vaše prisustvo u Narodnoj skupštini kao potpredsednika je takođe važno i za predstavljanje bošnjačke zajednice i regiona Sandžaka u zvaničnim institucijama Srbije”, navodi se u čestitki i dodaje:

”Koristim ovu priliku, da izrazim duboko poštovanje Vama i uvaženim kolegama u Narodnoj skupštini,” naglasio je ambasador Republike Turske Hami Aksoj.

Predsjednik Mešihata sa majkama Srebrenice

0

U utorak, 26. marta 2024. godine, predsjednik Mešihata Islamske zajednice muftija dr. Mevlud ef. Dudić u pratnji zamjenika predsjednika susreo se sa majkama Srebrenice i rukovodstvom Emaus Centra, predvođenim pomoćnikom direktora Elmedinom Škrebom.

U srdačnom razgovoru sa članicama delegacije, muftija Dudić izrazio je podršku majkama Srebrenice i odao priznanje naporima koje čine u cilju ostanka i opstanka na prostoru Srebrenice, te čuvanju i prenošenju istine o svemu što se u njoj događalo tokom agresije na Bosnu, posebno tokom genocida 1995. godine, naglasivši da su one ponos bošnjačkog naroda i simbol dostojanstva, koje nisu pokolebali ni najveći zločini i nepravde koje su preživjele pojedinačno – na nivou porodica i kolektivno – na nivou naroda.

Majke Srebrenice zahvalile su predsjedniku Mešihata i Islamskoj zajednici na kontinuiranoj podršci i pažnji, izrazivši neskrivenu želju i očekivanje da će u budućnosti posjete i prilika za razgovor biti intenzivnije, zaključujući da je zijaret, stisak ruke i zagrljaj, bratski razgovor i razumijevanje ono što njima u ovim danima najviše treba.       

Orijentalna kuća familije Ramović i Eminbegović na Paricama u Novom Pazaru

0

Piše: Dr. Harun Crnovršanin

   Bilo je ljeto, tačnije 01. septembar 2021. godine, kada sam, tokom svog godišnjeg odmora, obilazio pazarsku čaršiju i njene sokake, pokušavajući da pronađem bar nešto od onog što me sjećalo na djetinjstvo i ranu mladost u ovom gradu. Nažalost, malo toga je ostalo iz tog starog i nezaboravnog vakta, kada smo imali mnogo manje materijalnog, a mnogo više duhovnog i bili neuporedivo srećniji nego danas.

Bezlične zgrade koje se, zadnjih 10 godina, grade velikom brzinom širom grada, polako ali sigurno, uništavaju njegovu dušu. Ono što su komunisti započeli 1947. godine, rušenjem Tijesne čaršije, današnje „demokrate“, pedantno i temeljito, uspješno završavaju. Posljednji udarac se zadaje preostalim gradskim kućama orijentalnog tipa. Mnogo uništeno, a malo ostalo.

Ulica Rifata Burdžovića je jedna od najdužih, a nekada je bila i jedna od najljepših ulica u čaršiji. Ranije se zvala Muftijin sokak, po nekoliko muftija koje je dala poznata pazarska familija Imamović. Najpoznatiji od njih bio je Teufik ef. Imamović (1860-1942), o kojem sam 2018. godine napisao opširan tekst pod nazivom „Zaboravljeni novopazarski muftija Teufik ef. Imamović“.

Tog sunčanog ljetnjeg dana prolazio sam pored jedne od preostalih begovskih kuća na Paricama. Sa ulice se mogao vidjeti samo njen krov pod ćeramidom i prozori sa mušebacima na njenom gornjem spratu. Znao sam ko u njoj živi, ali nisam nikada imao prilike da uđem u nju, iako sam porastao u njenom komšiluku. Inače, mahala Parice je odranije bila poznata po svojim lijepim begovskim i aganskim kućama i raskošnim avlijama prepunim raznoraznog cvijeća. Ono što je interesantno, a čega se veoma dobro sjećam je to, da je Paricama prolazio jaz, vodeni rukavac koji se napajao vodom iz rijeke Raške i koji je počinjao i navodnjavao Selakovac, zatim prolazio Pojlima, kroz velika imanja i bašče ispod Druma i spuštao se na Parice gdje se nalazila Gicićka vodenica u kojoj se mljelo žito. Od vodenice je jaz išao upravo kroz avlije ovih kuća sa desne strane Muftijinog sokaka, t.j. današnje ulice Rifata Burdžovića.

Krenuo sam ka avlijskim vratima kuće Ramovića sa namjerom  da zamolim vlasnika da mi ispriča nešto više o ovoj kući o kojoj nisam znao skoro ništa.  Jedino što sam znao je to, da je u njoj živeo moj prijatelj Ike, a posljednjih 40 godina živi u Berlinu.  Pokucao sam na vrata familije Ramović, koja je živjela u jednoj polovini ove kuće.  Ovaj dio kuće je spolja zadržao originalni orijentalni izgled kakav je nekad imao.

U drugoj polovini kuće živi familija Eminbegović kojoj je do početka 20. vijeka pripadala cijela kuća. Njihov dio kuće je dosta izmijenjen, adaptiran, ali je krov i dalje ostao pod ćeramidom, tako da koliko- toliko ova kuća i danas predstavlja jednu cjelinu.

Vrata mi je otvorio Iketov stariji brat Satko. Kasnije sam saznao da je Iketu pravo ime Izudin a Satku- Sadudin. U trenutku kad sam ušao u avliju, Sadudin je uređivao svoj ćičekluk (cvećnjak). Bio sam prijatno iznenađen sa kojim merakom i ljubavlju moj komšija gaji svoje cvijeće. Ruže raznoraznih boja su prevladavale i davale poseban izgled ovoj prelijepoj kući sakrivenoj iza visokog uličnog zida.

„ALA TURKA“ SOBA U KUĆI FAMILIJE RAMOVIĆ

 

Kada sam objasnio domaćinu šta me interesuje, on me je od srca bujrumisao i uveo u kuću. Na vratima su me je ljubazno dočekale njegova supruga- hadžinica Binasa (1958), djevojačko Škrijelj, i kćerka Adla (1997), profesorica hemije po zanimanju. Hadži Sadudin me je izveo na drugi sprat i počeo da objašnjava šta je šta. „Veliki i mali ćošak“, koji su ranije postojali, preuređeni su. Ono što je ostalo originalno u ovoj polovini kuće je soba „alaturka“ ili kako se ranije zvala „Velika oda“, ili Velika soba, koja je služila za prijem musafira (gosti) i za druge posebne događaje-mevlude, svadbe itd.

U ovoj, zaista prelijepoj sobi, koja odiše nekadašnjim gospodstvom i bošnjačkom tradicijom, naš domaćin ljubomorno čuva sve ono što su mu njegovi preci ostavili u amanet. Sve je u njoj ostalo isto kao što je i bilo prije 130 godina kada je i napravljena ova kuća. Čovjek kada sjedi u ovoj sobi ima utisak da je vrijeme stalo prije 130 godina. Cijeli enterijer je rađen u turskom stilu od poda do plafona, pa se zbog toga ova odaja i naziva „ala turka“ za razliku od kasnije opremljenih i modernijih soba koje su se nazivale „ala franga“.

Pod (patos) ove sobe krasi veliki, ručno izgrađeni ćilim, bogat biljnim i geometrijskim motivima koji ga čine veoma interesantnim. Desni, donji dio sobe sastoji se od drvenog „dograma“, odnosno drvenih ormara ugrađenih u zidu. U sastavu dograma nalaze se: hamam, furunluk, džamluk, teredže, dušekluk, pomoćni dolap i podjukluk.

Sa suprotne strane sobe, nalaze se minderi, a iznad njih prozori (pendžeri) sa mušebacima, koji gledaju na ulicu i na Paričku džamiju. Na zidovima Iznad prozora i iznad drvenog dograma, okolo cijele sobe, nalaze se drveni rafovi na kojima je poređano staro bakarno i drugo ukrasno posuđe. Sadudin mi je sa ponosom predstavljao drveni dogram i njegove dijelove, Pokazao mi je stari „degrmen“ (ručni mlin za mljevenje pržene kahve), dolap za pečenje sirove kahve, kantar koji meri od 10-do 150 kg tereta, stare džugume i kalaisane tepsije, „mangal“ koji je stajao u vrhu sobe, dva unikatna zidna sahata, „lambaluk“ koji je osvjetljavao alaturku sobu i divanhanu (veliki hodnik na spratu) i još  mnogo toga.

Nakon detaljnog razgledanja kuće popio sam kahvu sa hadžijom i saznao još neke veoma interesantne priče vezane za njegovu familiju. Sadudinov otac se zvao Jonuz a majka Ćazima, djevojačko prezime Ibišević, mlađi brat Izudin-Ike i sestra Nusreta. Njegov djed se zvao hafiz Ramo Binjoš i bio je imam Bor džamije u Lugu prije imama Smaila Filibalića. On je bio porijeklom iz Albanije. Sve do 1945. mi smo se prezivali Eminbegović, a od ove godine smo uzeli prezime Ramović, po djedu Ramu.

Sa hadži Sadudinom sam napravio i kraći video snimak u kojem on govori o svojoj kući i familiji. Nakon obavljenog razgovora u kući, hadžija mi je predložio da me odvede u Hoćanski sokak i pokaže stari nišan sa turbanom koji je ostao u dvorištu kuće koja je sagrađena na mjestu gdje je nekada bila Sofi Memi džamija. Ova džamija je podignuta 1767. a srušena u savezničkom bombardovanju Novog Pazara početkom novembra 1944. godine. Obišli smo mezar, izučili Fatihu za dušu umrlog, i nakon toga pošli svojim kućama, u nadi da ćemo se uskoro ponovo sresti.

Međutim, kada sam sljedeće godine (oktobar 2022) došao u Novi Pazar na odmor, na vratima hadži Satkove kuće zatekao sam njegovu smrtovnicu. Bilo mi je jako žao mojeg komšiju koji će u mojem sjećanju zauvijek ostati kao veoma iskren, blag i pošten insan. Molim Allaha da mu podari najljepše mjesto u džennetu. Amin.

RAZGOVOR SA ELVIROM EMINBEGOVIĆEM O HISTORIJATU KUĆE KOJU JE SAGRADIO NJEGOV PRADJED EMIN-BEG KARABEGOVIĆ

 

O tome ko je i kada napravio ovu kuću na Paricama saznao sam od Elvira Eminbegovića (1964), koji živi u drugoj polovini iste. Elvir je po zanimanju diplomirani ekonomista i veoma dobar poznavalac historije svoje familije, a i grada Novog Pazara. Prije 2 mjeseca, on je u emisiji: „Alaturka soba porodice Ramović iz Novog Pazara“, govorio o historijatu ove kuće i svoje porodice Eminbegović koja se ranije prezivala Karabegović. Njegova priča je veoma interesantna, jer se radi o jednoj od najstarijih i najuglednijih familija u Novom Pazaru.

   „Ovu kuću je krajem 19. vijeka sagradio moj pradjed Emin-beg Karabegović. Bilo je to oko 1890. godine. Moj najstariji poznati predak bio je Derviš-beg Karabegović, pa njegov sin Islam-beg, a od njega je moj pradjed Emin-beg. Moj pradjed je bio sandžački kadija. Završio je šerijatsko pravo u Istanbulu u vrijeme turskog sultana Abdul-Hamida II.

   Emin-beg je, kao kadija radio u Sjenici a živeo u Novom Pazaru. Obzirom da je nosio titulu bega, imao je svoj ogroman begluk ili timar u mjestu Liješak i on je iznosio 50km kvadratnih. Na njemu je radilo 100 pravoslavnih čifčija. Njegovo je bilo i selo Paralovo, a ovdje na Paricama su imali tri svoje kuće.

   On je, po šerijatu, imao dvije žene. Prva mu je bila Džemila-hanuma, djevojačko prezime Koškovac. Druga žena se zvala Fatma-hanuma, djevojačko prezime Ljumić, rodom iz Sjenice.

   Emin-beg je u braku sa mojom prabijačom Džemile-hanumom imao dva sina: starijeg Burhan-bega i Behaudin-bega- mojeg djeda, a sa Fatma-hanumom je, također, imao dvoje djece: sina Bedri-bega i Kefser-hanumu.

   Bedri-bega su 1925. godine, za vrijeme izbornog terora,  ubili kraljevi žandari, njih trojica ovdje u Šehovskom sokaku. Bio je oženjen sa Fatimom Slezović i sa njom imao kćer Nadžiju koja se rodila 2 mjeseca nakon ubistva njenog oca.

   Kefser-hanuma je bila udata za Hasan-agu Slezovića i sa njim imala sina Adema. Od Adema, koji je živeo u Sarajevu, ostali su: sin Bedrija i kćerka Jasmina.

   Kad je Emin-beg Karabegović umro, Džemila i Fatma su se podijelile, svaka je dobila po pola ove kuće. Nakon 3-4 godine Fatma-hanuma se preudala za hafiz Rama (Binjoša) i dovela ga u svoju polovinu kuće. Ona je u braku sa Ramom imala sina Jonuza, koji je bio  Sadudinov, Izudinov i Nusretin otac. Jonuz-agina supruga se zvala Ćazima-hanuma.

   NAKON PRVOG POPISA STANOVNIŠTVA U NOVOSTVORENOJ KRALJEVINI SRBA, HRVATA I SLOVENACA (1918), KOJI JE ODRŽAN 31. JANUARA 1921. GODINE, POTOMCI EMIN-BEGA KARABEGOVIĆA UZIMAJU PREZIME EMINBEGOVIĆ, PO NJEMU.

    Džemila-hanuma, moja prabijača, se, nakon smrti Emin-bega nije preudavala. Njen stariji sin Burhan-beg, bio je oženjen Slezovkom, ali joj neznam ime. Sa njom nije imao djece. Mlađi sin Behaudin-beg, moj djed, je u braku sa Dudije-hanumom, djevojačko Žura, imao mog oca Aliju i kćerke: Džemilu, udatu Ugljanin, i Azru, udatu Muminović.

   Moj otac Alija Eminbegović se oženio sa Hajrijom, djevojačko Međedović, i sa njom dobio mene i ćerke: Ajlanu, udatu Ramusović i Maidu, udatu Škrijelj. Otac mi je radio kao direktor Fabrike ciglane u Novom Pazaru. Ja sam oženjen Gilerom Bajraktarević i sa njom imam tri sina: Emira (1988), Omera (1990) i Emina (2001).

Međutim, obzirom da su muslimani današnjeg Sandžaka, Albanije, Kosova i Makedonije od Berlinskog kongresa pa sve 1912., ostali u sastavu Osmanskog carstva, oni su zadržali čvrste veze sa Istanbulom i tamošnjim Halifom i Šejhu-l-islamom. Novopazarski sandžak ulazi u sastav Kosovskog vilajeta 1877. godine. I unutar samog Novopazarskog sandžaka dolazi do reorganizacije, pa se 1880. godine formira poseban Pljevaljski sandžak koji je obuhvatao kaze Pljevlja (Taslidžu), Prijepolje i mudirluk Priboj. Poseban Sjenički sandžak je osnovan 1902. godine i obuhvatao je kaze: Sjenicu, Novu Varoš, Bijelo Polje (Akovu) i Donji Kolašin, što je drugo ime za Šahoviće i Vranešku dolinu.

Upravnik Kosovskog vilajeta bio je osmanski činovnik sa titulom valije i stolovao je u Prištini do 1888., a od te godine do 1912. u Skoplju.

Današnja ulica Rifata Burdžovića u mahali Parice nosila je naziv Muftijin sokak. Na staroj slici se vidi originalan izgled kuće Ramović-Eminbegovića

 

Kuća hadži Sadudina Ramovića. Pogled na kuću sa ulice
Polovina kuće familije Ramović na Paricama u Novom Pazaru
Sadudinovi roditelji- otac Jonuz-aga Ramović i majka Ćazima (djevojačko prezime Ibišević)
Djeca Jonuz-age i Ćazime Ramović. Sa lijeva- Sadudin, Izudin-Ike i sestra Nusreta
Hadži Sadudin- Satko Ramović (1949-2022)
Hadži Sadudin-Satko Ramović je svoje vrijeme provodio gajeći cvijeće ispred kuće
Hadži Sadudin je uživao svom cjetnjaku-ćičekluku ispred kuće
Hadži Sadudin pokazuje ulazna vrata od svoje kuće stara preko 120 godina
Alaturka soba (velika odaja) u kući familije Ramović
Ručno tkani ćilim u Alaturka sobi familije Ramović
Hadži Sadudin pokazuje veoma stari degrmen (ručni mlin za mljevenje pržene kahve)
Hadži Sadudin pokazuje dolap za prženje sirove kahve
Hadži Sadudin pokazuje džugum star preko 200 godine
Hadži Sadudin sa suprugom hadži Binasom i kćerkama Aminom (lijevo) i Adlom
Autor Harun Crnovršanin u društvu sa rahmetli hadži Sadudinom Ramovićem, 01.09.2021
Pogled na Paričku džamiju kroz mušebake sa prozora (pendžera) kuće Ramovića
Autor Crnovršanin u društvu sa rođakom Ragipom Redžovićem (1940-2023), lijevo, i hadži Sadudinom Ramovićem. Slikano 01.09.2021
Hadži Sadudin je 01. septembra 2021. autoru Crnovršaninu pokazao preostali mezar koji se nalazio u haremu porušene Sofi Memi džamije
Smrtovnica Sadudina-Satka Ramovića (1949-2022) sa Parica
Kuća familija Ramović i Eminbegović slikana sa munare Paričke džamije
Elvir Eminbegović (1964), diplomirani ekonomista
Elvir Eminbegović je u emisiji- Alaturka soba porodice Ramović iz Novog Pazara, godvorio o historijatu ove kuće
Nišan na mezaru Ali-Hamid-bega (umro 1801.) na Malom groblju u novopazarskom naselju Parice, u gornjem dijelu mezarja gdje su se kopali Karabegovići
Nišan na mezaru Emin-bega Karabegovića, sina Islam-begovog, na Malom groblju u novopazarsko naselju Parice. Umro 1901. godine
Dokument na staroturskom, gdje se nakon smrti Emin-bega Karabegovića imovina dijeli njegovim ženama-Džemile-hanumi i Fatma-hanumi.
Nišan na mezaru Bedri-bega Eminbegovića (ubijen od kraljevih žandara u izbornom teroru 1925.) na Malom groblju u novopazarskom naselju Parice
Behaudin-beg (1900-1970) sa sinom Alijom Eminbegovićem (1929-2014)

28.b. Ispred druge polovine kuće koja pripada familiji Eminbegović

Ispred druge polovine kuće koja pripada familiji Eminbegović. Sa lijeva: Muradija-hanuma Muderizović, Zubejda-hanuma Čavić, hadži Nadžija-hanuma Karabegović-Agušević, Derviš-aginica Ugljanin, Mejrema-hanuma Osmanbegović, Dudija-hanuma Eminbegović, Azra-hanuma Eminbegović-Muminović, Kevser-hanuma Eminbegović-Slezović, Zinet-hanuma Muminović, Elmaz-hanuma Međedović, Hajrije-hanuma Eminbegović i Mahije-hanuma Hadžiahmetović.
Sa lijeva- Alija Eminbegović, Dudija Eminbegović, Ahmet Firdolaš (Žura) i Mahija Hadžiahmetović, supruga gazije Aćifa efendije
Familija Alije i Hajrije Eminbegović. Sa lijeva- kćerka Ajlana Eminbegović-Rahmusović, a.r. Hajrija (Međedović), a.r. Alija, kćerka Maida
Familija Elvira i Gilere Eminbegović. Sa lijeva- sin Emin, otac Elvir, majka Gilera (Bajraktarević), sin Omer, snaha Sara (Trtovac) i sin Emir

Vulkanovi bestseleri iz oblasti popularne psihologije na popustu do 50%

0

Akcija traje od 22. marta do 4. aprila na sajtu vulkani.rs

Za sve duhovne avanturiste koji žude za životom sa više slobode i autentičnosti Vulkanova ponuda priručnika i najčitanijih knjiga iz oblasti popularne psihologije predstavlja pravu riznicu mudrosti za srećniji život. Među svetskim bestselerima potražite podsticaj i motivaciju i do 4. aprila iskoristite popust do čak 50% na sajtu vulkani.rs na odabrane naslove iz oblasti popularne psihologije, kao i uslugu besplatne dostave akcijskih izdanja.

Neka vam um uvek bude otvoren za promenu!

Izdvojili smo nekoliko bestselera iz akcijske ponude, a kompletan spisak naslova potražite putem linka.

Mudrost ne lebdi visoko među oblacima, već se skriva u svakodnevnim doživljajima, dole na zemlji.

Delo jednog od najznačajnijih argentinskih pisaca današnjice Bernarda Stamateasa Toksični ljudi nastoji da prikaže različite i najustaljenije načine na koje neka osoba može da izazove štetan efekat na ljude koji je okružuju, pa u tom smislu identifikuje svaku takvu ličnost – od radnog mesta do mesta za zabavu, uključujući i društvene i porodične okvire. Autor objašnjava i koji su uzroci takvog temperamenta i štetnog ponašanja, kao i šta predstavlja suživot sa takvim osobama. On kategoriše toksične ljude na vrlo jednostavan način, tako da čitalac nauči kako da ih prepozna brzo i efektno.

Koliko bi ljudsko ponašanje bilo drugačije ako bismo morali da živimo sa neposrednim posledicama svojih postupaka? Šta ako bismo se svi jednog dana probudili i otkrili da je svaki čin velikodušnosti nagrađen, a da su krađa i izdaja dovele do nesreće? U roku od nekoliko minuta, svako bi osetio efekte karme. Knjiga Dejvida Mikija Instant karma je priča upravo o nekom takvom danu. O izvandrednoj viziji, naizmenično urnebesnoj i potresnoj.

Pronađite i vi zadovoljstvo u jednostavnosti – jer suprotno nikada ne uspeva. U knjizi Voli ljude, koristi stvari autori Džošua Filds Milbern i Rajan Nikodimas, poznatiji kao Minimalisti, idu dalje od pukog raščišćavanja da bi pokazali kako minimalizam otvara prostor za preispitivanje i isceljenje sedam osnovnih odnosa u našem životu koji se vezuju za pojmove: stvari, istina, sopstvo, novac, vrednosti, kreativnost i ljudi. Oni koriste lična iskustva, kao i iskustva ljudi koje su sreli na svom minimalističkom putu, kako bi predstavili jedinstveni šablon za potpuniji i smisleniji život.

Vođstvo je način da se postignu rezultati s drugim ljudima, a oni se mogu razlikovati od organizacije do organizacije. Da bi neko uspeo kao vođa, mora spojiti potrebe za učinkom s ljudskim potrebama. Reč je o sticanju poverenja, empatije i dobijanju voljne saradnje. Drugim rečima, reč je o tome da budete osoba koja neguje timski rad, saradnju i angažovanost zaposlenih. Knjiga VODI! Kako usavršiti liderstvo Dejla Karnegija nudi praktične savete, strategije i primere iz života vrhunskih lidera širom sveta koji će vam predočiti kako da budete efikasniji lider koji inspiriše uspeh vašeg tima, kako da steknete poverenje, empatiju i voljnu saradnju.

Često mislimo da razumemo ono što se dešava oko nas i da možemo odrediti put kojim ide naš život. Ali uglavnom se stvari ne odvijaju tako, zapravo – to se događa vrlo retko. Pitanje koje se stoga nužno nameće jeste: šta nam to može pomoći da adekvatno odgovorimo na razvoj životnih događaja? Da živimo slobodno, ostanemo skromni i nađemo utehu u teškim vremenima? U švedskoj senzaciji Možda grešim Bjern Natiko Lindeblad, bivši šumski monah, deli svoje savete o tome kako se suočiti sa neizvesnošću i sumnjom, koje predstavljaju prirodni deo života.

Iskoristite ovu sjajnu ponudu samo na sajtu vulkani.rs i poručite naslove iz popularne psihologije po sjajnim cenama.

NAPOMENE:

* Akcija traje od 22. marta do 4. aprila samo na sajtu vulkani.rs.

** Akcijom su obuhvaćeni odabrani naslovi Vulkan izdavaštva.

*** Dostava akcijskih naslova na teritoriji Srbije je besplatna.

 

Hor „Piramida“ džamije u Adicama

0

U horu „Piramida“ lijepo odgojeni, s lijepim glasovima, dječaci i djevojčice svih uzrasta. U Adicama muftijstvo novosadsko predano radi. Mnogo je djece u Školi Kur’ana pa su među njima i oni koji žele postati hafizi. Amin je i mujezin u džamiji

-Da čitam Kur’an, trebalo mi je sedam, osam mjeseci ali naučio sam opet. Ako Bog da insallah, možda i budem hafiz Kur'ana Časnog, kaže dvanaestogodišnji Amin.

Aminov brat Tahir također član hora, i ponosan. A u njihovoj kući devet članova

-Otac, majka, baba je sad u inostranstvu, imam četiri sestre i ja i moj brat.
Vodim računa o njima zato što otac i mama rade i kad sam kući ja ih čuvam, kaže Tahir

Efendija već osam godina radi s djecom

-To je bogatstvo. Kaže Poslanik, s.a.w.s, ako nema ko da vas slijedi islam umire. Islam ostaje na njima, mi smo uradili šta smo mogli sad je na njima da nose bajrak islama, kaže Gzim Plavci, imam, Adice,

A ima na koga i da se osloni, bez bojazni da neće imati ko ponijeti bajrak islama

-Poslanik, s.a.w.s, nije odmah podučavao vjerom nego ahlakom, moralom. To je bitnije nego ne znam da budeš koliko dobar vjernik. Ako nemaš dobar ahlak od tebe nema ništa, ističe imam Plavci

Hor „Piramida“ čak je bio i na ispraćajima džematlija na umru. Ova djeca najbolje znaju kako sve usrećiti