Ministar za pomirenje, regionalnu saradnju i društvenu stabilnost Usame Zukorlić sastao se s direktorom Uprave za dijasporu Republike Srbije, Vladimirom Kokanovićem, s kojim je razgovarao o unapređenju saradnje na polju povezivanja bošnjačke dijaspore s institucijama Republike Srbije u inostranstvu.
Tokom sastanka razmatrana su pitanja registracije udruženja dijaspore, njihovog učešća na javnim konkursima, kao i jačanja institucionalnog povezivanja s diplomatsko-konzularnim predstavništvima Republike Srbije.
Sagovornici su istakli značaj aktivnijeg uključivanja dijaspore u društvene i razvojne procese u zemlji, uz punu institucionalnu podršku države. Sastanak je protekao u pozitivnoj i konstruktivnoj atmosferi.
Dok jedni naglašavaju da im i skromno poboljšanje budžeta znači mnogo, drugi podsjećaju da su svakodnevni troškovi, posebno hrana i lijekovi, već godinama najveći teret na njihovim prihodima. Upravo zato, dio penzionera smatra da povećanje jeste potrebno, ali da nije dovoljno da pokrije sve potrebe.
Kako navode, ukoliko inflacija nastavi da raste, realna vrijednost penzija mogla bi ponovo biti manja.
“Meni ne znači mnogo, jer mi je penzija solidna, ali dobro je. S druge strane kada je kupovna moć slab, koliko god da uvećavaju penzije nema efekta. Mi sa manjim penzijama i ne primetimo to uvećanje. Mučimo se na sve načine da uskladimo troškove i primanja, ali i ovo povećanje je, donekle, značajno”, pričaju anketirani građani Novog Pazara.
Iako su mišljenja podeljena, većina penzionera saglasna je u jednom, svako povećanje predstavlja korak naprijed, ali očekuju da buduća usklađivanja prate realne životne troškove.
Predškolska ustanova “Reuda” koja djeluje na više lokacija postaje sve češći model u savremenom obrazovnom sistemu, a takva organizacija nosi sa sobom niz specifičnih prijednosti, ali i izazova.
Upravnica te ustanove, msc. Elvira Mekić, naglašava da je vrtić temeljni prostor u razvoju svakog djeteta. Upravo tu se formiraju prve socijalne vještine, gradi emocionalna sigurnost, razvijaju navike, kreativnost i osnovni obrasci ponašanja.
“Svako dijete nam je bitno, bez obzira da li je polaznik iz centralnog objekta ili iz manje sredine. Svako dijete posmatramo kao jedinstvenu ličnost koja ima priliku i treba imati šansu da razvije svoje pune potencijale u podsticajnom okruženju. Mi se trudimo da iz djece izvučemo maksimum i da ih pripremimo, u svakom mislu te riječi, ne samo za školu, za život”, kaže ona.
Kvalitetan predškolski program utiče ne samo na pripremu za školu, već i na cjelokupan dalji razvoj djeteta.
“Dobar i savjestan vaspitač nikada neće doći nepreman, već će tragati za znanjem, usavršavanjem. Dobar vaspitač koji konstantno radi na sebi, iza sebe će imati generacije koje su spremne da stvore sopstveni život u svijetu različitosti”, zaključuje Mekić.
Vrtić, zaključuje, je prvo i najvažnije okruženje u kojem dijete uči da razumije svijet.
Dok cijene stanova nastavljaju da rastu iz mjeseca u mjesec, potražnja ne pokazuje znake usporavanja. Građani suočeni sa ubrzanim promjenama, nailaze na pitanje koje postaje sve teže, da li je sada pravi trenutak za kupovinu, prodaju ili možda iznajmljivanje stana?
Stručnjaci upozoravaju da je situacija složenija nego što se čini. Iako se tržište čini živim i dinamičnim, sve više kupaca nailazi na prepreke u vidu nejasne dokumentacije.
“Mi se nalazimo u zlatnoj sredini kao grad, međutim, ono što možemo kazati jeste da je tržište nekretnina poraslo za pet odsto. Kada je u pitanju broj prometovanih nekretnina tu postoji pad na nivou čitave Republike Srbije, te se podaci razlikuju za oko 12 odsto. Dakle, zbog rasta cijena nekretnina, došlo je do rasta bruto novčanog iznosa koji se izdvaja u toj oblasti, ali na terenu je došlo do pada obima prometa”, objašnjava doc. dr. Dženis Bajramović, rukovodilac Departmana za ekonomske i računarske nauke.
Koji faktori najviše utiču na trenutni nivo cijena inflacija, potražnja, strani kupci, investicije ili nešto treće, odgovara.
“Teško je odgovoriti na jedno takvo pitanje, prije svega, od korone i kasnije ratova imamo ogroman pritisak na cijene materijala, inflacija koja je prisutna. Pogotovo kada govorimo o Novom Pazaru koji ima nepovoljnu infrastrukturu i putne pravce za dopremanje materijala koji je potreban za izgradnju, što povećava troškove te dolazi do situacije da transport bude skuplje od same robe koja se koristi u proizvodnji betona”, podvlači rukovodilac Departmana za ekonomske i računarske nauke.
Jedno je, ipak, izvesno tržište nekretnina ulazi u fazu u kojoj će se svaka greška skupo plaćati. Zato naš sagovornik ističe da bez obzira na odluku, najvažnije je u proces ući pripremljeno, uz provjerene informacije i stručnu podršku, jer samo tako dinamična tržišna pravila mogu postati prilika, a ne rizik.
Međunarodni dan osoba sa invaliditetom, koji se obilježava 3. decembra, podsjeća nas na važnost uključivanja svih članova društva, bez obzira na njihove sposobnosti ili izazove s kojima se susreću.
U proteklim godinama, društvo je napravilo velike korake u smanjenju prepreka i stvaranju okruženja koje omogućava osobama s invaliditetom da u većoj mjeri ostvaruju svoje potencijale. Ipak, i dalje postoji prostor za napredak.
Za mnoge roditelje i djecu s posebnim potrebama, životni put bio je težak. Prvi koraci ka integraciji u društvo često su bili usmjereni na vlastite napore, a ne uvijek na sistemsku podršku. No, kroz zajedničku borbu, kroz udruženja i zajedničke inicijative, stvari se polako mijenjaju.
“Prije 10 godina stanje nije bilo zadovoljavajuće, tad smo bili svi prepušteni sami sebi. Sada je jako velika promjena. Mi smo i ovo udruženje pokrenuli da se svaki taj tihi glas čuje i da se te osobe vide. U sistemu je sve to postojalo i ranije ali vjerujte mi smo svi bili prepušteni sami sebi, jurili smo naša prava i niko nas nije upućivao, mi smo sve sami tražili, pronalazili i razmjenjivali informacije međusobno kao da je to bilo državna tajna. Sada je sve drugačije. Svaki roditelj pojedinačno je gledao da se njihov glas čuje, što sam i ja sama radila. Sada nas i sistem prepoznaje i svaki glas koji je bio nečujan ranije, sada je itekako bitan. Ima još stvari koje trebaju da se promijene ali je razlika u tih 10 godina zaista velika”, naglasila je Mirsala Škrijelj
Iako je sistem značajno unaprijeđen, pravi izazov je stvoriti društvo u kojem se svaka osoba – bez obzira na svoje sposobnosti – osjeća prihvaćeno. To uključuje ne samo fizičku pristupačnost, već i emocionalnu podršku i stvaranje ljubaznih i razumijućih odnosa među svim članovima zajednice.
Podrška udruženja, organizacija i volontera igra ključnu ulogu u stvaranju okruženja u kojem se glas svake osobe čuje, gdje se njihove potrebe razumiju, i gdje imaju priliku ostvariti svoje potencijale.
“Ja sam ponosna na ovaj grad jer nam svi izlaze u susret i moje dijete je uvijek lijepo dočekano. Niko nas nigdje nije pitao šta ćete tu, već smo na svakom mjestu bili prihvaćeni sa osmjehom i samim tim nam je i bilo lakše da prebrodimo sve te izazove. Zahvaljujem se svima što nas tako lijepo prihvataju. Nadam se da će svi tako biti lijepo dočekani i molim Allaha da se svako dijete osjeća prijatno gdje god ode, da mu se sa osmjehom olakša iskušenje sa kojim se ono suočava.”
Majkama koje se još uvijek suočavaju sa poteškoćama, poručila je sljedeće:
“Da se ne opterećuju tim izlaskom ili pojavom bilo gdje. Djeca danas imaju više ljubavi i razumijevanja u društvu. Nemoj da se zatvaraju već neka šire tu njihovu ljubav jer je ta njihova ljubav jako posebna, mislim na našu djecu. Svima savjetujem da djecu izvode, da se djeca druže, da se ne ustručavaju i da djecu uključuju kroz sve aktivnosti. To je neopisiva ljubav, a znam koliko teško može da bude jer sam prošla kroz sve to. Savjetujem svima da se ne ustručavaju. Tu je naše udruženje, neka nam se obrate da se zajedno borimo i da i ono što se nije ostvarilo do sada, ostvarimo. Da naša djeca žive u srećnom okruženju, da se ne osjećaju zapostavljeno i neprihvaćeno, već jednostavno da budemo jedni uz druge.”
Na Međunarodni dan osoba s invaliditetom, prisjećamo se da je najvažnija promjena ona koja se dešava u srcima i umovima svih nas. Otvoreni, ljubazni i podržavajući, samo tako možemo graditi zajednicu u kojoj nema diskriminacije, u kojoj svaka osoba ima jednake šanse i pravo na dostojanstven život.