Međunarodni dan osoba sa invaliditetom, koji se obilježava 3. decembra, podsjeća nas na važnost uključivanja svih članova društva, bez obzira na njihove sposobnosti ili izazove s kojima se susreću.
U proteklim godinama, društvo je napravilo velike korake u smanjenju prepreka i stvaranju okruženja koje omogućava osobama s invaliditetom da u većoj mjeri ostvaruju svoje potencijale. Ipak, i dalje postoji prostor za napredak.
Za mnoge roditelje i djecu s posebnim potrebama, životni put bio je težak. Prvi koraci ka integraciji u društvo često su bili usmjereni na vlastite napore, a ne uvijek na sistemsku podršku. No, kroz zajedničku borbu, kroz udruženja i zajedničke inicijative, stvari se polako mijenjaju.
“Prije 10 godina stanje nije bilo zadovoljavajuće, tad smo bili svi prepušteni sami sebi. Sada je jako velika promjena. Mi smo i ovo udruženje pokrenuli da se svaki taj tihi glas čuje i da se te osobe vide. U sistemu je sve to postojalo i ranije ali vjerujte mi smo svi bili prepušteni sami sebi, jurili smo naša prava i niko nas nije upućivao, mi smo sve sami tražili, pronalazili i razmjenjivali informacije međusobno kao da je to bilo državna tajna. Sada je sve drugačije. Svaki roditelj pojedinačno je gledao da se njihov glas čuje, što sam i ja sama radila. Sada nas i sistem prepoznaje i svaki glas koji je bio nečujan ranije, sada je itekako bitan. Ima još stvari koje trebaju da se promijene ali je razlika u tih 10 godina zaista velika”, naglasila je Mirsala Škrijelj
Iako je sistem značajno unaprijeđen, pravi izazov je stvoriti društvo u kojem se svaka osoba – bez obzira na svoje sposobnosti – osjeća prihvaćeno. To uključuje ne samo fizičku pristupačnost, već i emocionalnu podršku i stvaranje ljubaznih i razumijućih odnosa među svim članovima zajednice.
Podrška udruženja, organizacija i volontera igra ključnu ulogu u stvaranju okruženja u kojem se glas svake osobe čuje, gdje se njihove potrebe razumiju, i gdje imaju priliku ostvariti svoje potencijale.
“Ja sam ponosna na ovaj grad jer nam svi izlaze u susret i moje dijete je uvijek lijepo dočekano. Niko nas nigdje nije pitao šta ćete tu, već smo na svakom mjestu bili prihvaćeni sa osmjehom i samim tim nam je i bilo lakše da prebrodimo sve te izazove. Zahvaljujem se svima što nas tako lijepo prihvataju. Nadam se da će svi tako biti lijepo dočekani i molim Allaha da se svako dijete osjeća prijatno gdje god ode, da mu se sa osmjehom olakša iskušenje sa kojim se ono suočava.”
Majkama koje se još uvijek suočavaju sa poteškoćama, poručila je sljedeće:
“Da se ne opterećuju tim izlaskom ili pojavom bilo gdje. Djeca danas imaju više ljubavi i razumijevanja u društvu. Nemoj da se zatvaraju već neka šire tu njihovu ljubav jer je ta njihova ljubav jako posebna, mislim na našu djecu. Svima savjetujem da djecu izvode, da se djeca druže, da se ne ustručavaju i da djecu uključuju kroz sve aktivnosti. To je neopisiva ljubav, a znam koliko teško može da bude jer sam prošla kroz sve to. Savjetujem svima da se ne ustručavaju. Tu je naše udruženje, neka nam se obrate da se zajedno borimo i da i ono što se nije ostvarilo do sada, ostvarimo. Da naša djeca žive u srećnom okruženju, da se ne osjećaju zapostavljeno i neprihvaćeno, već jednostavno da budemo jedni uz druge.”
Na Međunarodni dan osoba s invaliditetom, prisjećamo se da je najvažnija promjena ona koja se dešava u srcima i umovima svih nas. Otvoreni, ljubazni i podržavajući, samo tako možemo graditi zajednicu u kojoj nema diskriminacije, u kojoj svaka osoba ima jednake šanse i pravo na dostojanstven život.
