U vremenu kada su razlike često u prvom planu, pitanje međureligijskog dijaloga i suživota u regionu dobija na značaju više nego ikada. Da li se zaista međusobno razumijemo ili se odnos svodi na puku toleranciju, dilema je koja sve češće zaokuplja javni prostor.
O ovoj temi razgovarali smo sa prof. dr. Hajrudinom Balićem, koji ukazuje da je dijalog među zajednicama prisutan, ali da još uvijek nije dostigao nivo istinskog razumijevanja.
“Uprkos opterećenjima, postoji neka vrsta dijaloga. Uvijek su linije komunikacije među različitim zajednicama na ovim prostorima otvorene. Nismo zadovoljni nivoom koji je sada postignut, zato što uvijek može više i bolje. Ta komunikacija, koja je uprkos nastojanjima i deklarativnom opredjeljenju različitih zajednica ka dijalogu i uspostavi dobre saradnje, nažalost opterećena brojnim problemima, krizama i tenzijama u komunikaciji različitih zajednica”, pojašnjava Balić.
Prema njegovim riječima, region nosi specifično historijsko iskustvo koje dodatno opterećuje odnose, ali istovremeno pruža i priliku da se kroz otvoren dijalog izgrade stabilniji i iskreniji međuljudski odnosi.
“Nažalost mi smo imali mnogo lekcija u prošlosti koje bi trebalo da nas poduče da dijalog i suživot nema alternativu da različitost nipošto ne smije biti teret jedne zajednice i to naslijeđe koje smo naslijedili u pogledu kriza, ratova, sukoba etnički motivisanih, zatim zločina, genocida i sve ostalo nas opterećuje, međutim ono što je pozitivno u toj borbi za ostvarivanje društvenih dijaloga jeste da u svakoj zajednici postoji jedan dio populacije koji razumije nužnost, potrebu, prioritet i perspektivu dijaloga među različitim zajednicama”, riječu su našeg sagovornika.
Balić dodaje da je posebno važno raditi sa mladima, jer upravo oni imaju potencijal da prevaziđu naslijeđene podjele i izgrade društvo zasnovano na međusobnom poštovanju.
“Predrasude su nešto što opterećuje naše društvo. Svi imamo predrasude o drugome i drugačijem, ne razumijemo onoga pored koga živimo, sa kim živimo, sa kim dijelimo životni prostor u jednom gradu i državi. Predrasude opterećuju i dijalog”, podvlači on.
Uprkos izazovima, sagovornik vjeruje da prostor za napredak postoji, ali da zahtijeva kontinuiran angažman svih društvenih aktera od institucija do pojedinaca. Tema međureligijskog dijaloga tako ostaje jedno od ključnih pitanja za stabilnost i budućnost regiona, uz poruku da je put od tolerancije do istinskog razumijevanja dug, ali neophodan.
FOTO/TEKST: SANA-A. Alić-Kahrimanović
