Piše: Dr. Harun Crnovršanin
Drugi svjetski rat (1941-1945) je iznjedrio dva veoma važna događaja za bošnjačku historiju. To je Osnivanje ZAVNOS-a 20. novembra 1943. u Pljevljima (ranije Taslidži) i Osnivanje ZAVNOBiH-a 25. novembra 1943. u Mrkonjić Gradu (ranije Varcar Vakufu). Zapravo na tom zasjedanju je SAMO obnovljena državnost BiH koja je izgubljena 1463. godine kada je potpala pod Osmanlijsku vlast Oba događaja se danas svečano obilježavaju- prvi kao Dan Sandžaka , a drugi kao Dan državnosti Bosne i Hercegovine.
Naime, Komunistička partija Jugoslavije sa Titom na čelu, je kao glavni cilj postavila- izgradnju poslijeratne Jugoslavije na federativnom principu. Zbog toga je u toku rata trebalo formirati Zemaljska vijeća u pokrajinama koje su predstavljale historijski zaokružene cjeline. Hrvatska je bila prva republika u kojoj je formirano Zemaljsko vijeće u junu 1943. godine. Zatim slijedi: Slovenija u oktobru 1943., Crna Gora 15. i 16.novembra 1943., Sandžak 20. i 21. novembra i Bosna i Hercegovina 25. I 26. novembra 1943. godine. Ova vijeća su predstavljala najveća narodna predstavnička, zakonodavna i izvršna tijela na navedenim područjima.
Interesantno je napomjenuti da u to vrijeme ni Srbija ni Makedonija, a da ne govorimo o Vojvodini i Kosovu, nisu imali svoja Zemaljska vijeća.
Bosna i Hercegovina je dobila status federalne jedinice unutar nove Jugoslavije iako bošnjačkom narodu nije priznat status nacije. Ono što je najvažnija činjenica i zaključak zasjedanja ZAVNOBiH-a u Mrkonjić Gradu (25. novembra 1943.) je upravo činjenica da je Bosna i Hercegovina, odlukom na ovom zasjedanju, definisana kao jedinstvena i nedeljiva država u kojoj će svi narodi imati ista prava.
Na Drugom zasjedanju AVNOJ-a (29. novembra 1943.) Sandžaku je potvrđen federalni status kao i ostalim republikama. Znači, sandžački ZAVNO je trebao, odmah nakon rata, prerasti u skupštinu Republike Sandžak, kao što se dogodilo sa ostalim republikama bivše SFRJ (Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije).
Nažalost, to se nije dogodilo zahvaljujući, tajnim planovima o podjeli Sandžaka, podvalama i obmanama velikosrpskih i velikocrnogorskih komunista. Iako je Sandžak predstavljao posebnu administrativno-političku i privrednu oblast, na petoj sjednici Predsjedništva AVNOJ-a održanoj 24. februara 1945., donesena je sramna odluka da „ZAVNO Sandžaka treba ukinuti a njegove srezove podijeliti između Srbije i Crne Gore“.
Sandžak nije dobio ni status autonomije kao Kosovo i Vojvodina, iako je imao puno pravo na status Republike, kao i sve ostale republike Titove Jugoslavije.
Formalna odluka o ukidanju autonomije Sandžaka donešena je 29. marta 1945. u Novom Pazaru, u istoj zgradi gdje se danas nalazi sjedište Bošnjačkog vijeća.
No bez obzira na veliku historijsku nepravdu i na „ukradenu autonomiju“ Bošnjaci Sandžaka nastavljaju svoju borbu zakonskim i političkim sredstvima da realizuju ono za šta su se borili sandžački antifašisti iz redova sva tri naroda: bošnjačkog, srpskog i crnogorskog.
Zbog višedecenijskog gušenja nacionalnog iidentiteta Bošnjaka u komunističkoj Jugoslaviji i kasnije pod diktaturom Slobodana Miloševića, nije postojala tradicija obilježavanja Dana Sandžaka. Sada kada su Bošnjaci počeli obilježavati ovaj važan datum (20. novembar 1943.) i događaj u kojem su učestvovali uglavnom srpski i crnogorski antifašisti, mnogi u Beogradu i Podgorici doživljavaju kao provokaciju.
Međutim, nove bošnjačke generacije su svjesne da im je dobrim dijelom ukradena njihova historija, da su im ukradeni trenuci pamćenja, ali su riješene da povrate ravnopravan status sa ostalim narodima i uzmu svoja prava i slobode koje im pripadaju. Kao što jednom reče rahmetli muftija Zukorlić: „Sandžak ima svoju dušu, suštinu, misao, duh koji je jači od svih agresora“.
Danas se i Dan Sandžaka i Dan državnosti BiH, prigodnim manifestacijama obilježavaju i u matičnoj državi Bosni i Hercegovini, Sandžaku i u bošnjačkom iseljeništvu.
SVEČANE AKADEMIJE U BOŠNJAČKIM DŽEMATIMA U NJEMAČKIM GRADOVIMA
– FRANKFURTU I KIRCHEIM-TECK-u KOD ŠTUTGARTA
Dana 21. novembra 2025. u Frankfurtu je, u prostorijama bošnjačkog džemata „Bošnjački kulturni centar Frankfurt“, na adresi: Mainzer Landstrasse 125., obilježen Dan državnosti BiH i Dan Sandžaka. Džemat je osnovan 2003. godine a njegov aktuelni predsjednik je Said Cerić. Gospodin Cerić i njegov kolega iz odbora Nihad Emrović, po zanimanju inžinjer informatike, pozvali su goste iz Bosne i Hercegovine i iz Sandžaka. Iz BiH su došli: dr. Kenan Dautović, načelnik općine Travnik i njegov pomoćnik mr. Rašid Kasumović, a iz Sandžaka dr. Harun Crnovršanin.
Navedeni gosti su srdačno dočekani i, prije nego što će otići na zakazanu svečanost, odvedeni su da vide velelepnu bošnjačku džamiju koja se gradi u frankfurtskoj opštini Rodelheim. Džamija ima površinu od 1000metara kvadratnih korisne površine, plus 200 metara prostora za parkiranje automobila. Ima tri sprata sa izuzetno funkcionalnim prostorijama. U staru zgradu u centru Frankfurta, u kojoj džemat funkcioniše od 2003. godine došli smo prije akšam-namaza. Klanjali smo i nakon toga svečani program obilježavanja Dana Sandžaka i Dana državnosti BiH je mogao da počne.
Voditelj programa bio je imam ovog džemata Dženan Šemović.
Uvodnu riječ je uzeo dr. Kenan Dautović (1966), govoreći o historijskom kontinutitetu Bosne i Hercegovine i njene državnosti od njenih srednjovjekovnih vladara- bana Kulina (1164-1204), preko bana Stjepana Kotromanića, Tvrtka I Kotromanića koji je proširio granice Bosne i 1377. godine se krunisao bosanskim kraljem. On je nastavio da osvaja nove teritorije te je nakon zauzimanja Primorja, Zete i velikog dijela Hrvatske, proširio svoju krunu 1390. Godine i postao kraljem Bosne, Srbije, Dalmacije, Hrvatske i Primorja. Njegovo kraljevsko sjedište je bilo u Bobovcu. U drugoj polovini 15. Stoljeća, za vrijeme vladavine posljeenjih kraljeva: Stjepana Tomaša i Stjepana Tomaševića, bosanska država slabi i 1463. godine potpada pod vlast Osmanlija. Tada gubi i svoju državnost koja će biti obnovljena tek u Drugom svjetskom ratu, stvaranjem ZAVNOBiH-a 25. novembra 1943. godine.
Gospodin Dautović je svoje izlaganje završio sa stvaranjem Oslobodilačkim ratom (1992-1995) kada je Bosna i Hercegovina, na čelu sa prvim demokratski izabranim predsjednikom Alijom Izetbegovićem, uspjela da se vojnički odbrani i izbori svoju nezavisnost i međunarodno priznanje. I pored trostruke agresije na BiH i počinjenog genocida u Srebrenici (u julu 1995), Bošnjaci su opstali. U ovom ratu Kenan Dautović je uzeo aktivno učešće u Armiji BiH koja mu na kraju rata dodjeljuje čin brigadnog generala. Gospodin Dautović je nakon završetka rata obavljao mnoge odgovorne dužnosti u okviru Oružanih snaga svoje zemlje. Vojno usavršavanje nastavlja u Turskoj, Njemačkoj, Italiji, Belgiji, Velikoj Britaniji, SAD itd. Napisao je tri knjige i autor je 25 objavljenih naučnih i stručnih radova. Govori engleski i turski.
Gospodin Rašid Kasumović, kao savjetnik načelnika općine Travnik, govorio je o praktičnim inovativnim projektima na području općine Travnik.
Dr. Harun Crnovršanin je govorio o historijatu Sandžaka, od vremena kada je njegova teritorija bila u sastavu srednjovjekovne Bosne, pa preko dolaska Osmanlija, njegovom viševjekovnom zajedničkom životu u sastavu Bosne sve do Berlinskog kongresa 1878. godine. Osvrnuo se na Sjeničku konferenciju iz avgusta 1917. godine kada su sandžački prvaci tražili od Austrougarske da Sandžak vrati u okrilje BiH, jer on tradicionalno, svojom historijom i kulturom, njoj pripadao.
Crnovršanin je iscrpno objasnio prilike koje su dovele do stvaranja ZAVNO Sandžaka (20. novembar 1943.) u Drugom svjetskom ratu i ratnoj autonomiji koja je trajala samo dvije godine, da bi već 29. marta 1945. bila ukinuta, na jedan podmukao i historijski nepravedan način. Ideja o autonomiji Sandžaka ponovo je oživjela u ljeto 1990. godine sa pojavom SDA (Stranke Demokratske akcije) i njenog lidera Alije Izetbegovića. Miloševićev režim je neviđenom represijom i vojnom okupacijom Sandžaka pokušao da uguši svaku pomisao na autonomiju Sandžaka. Međutim, i u takvim uslovima bošnjački aktivisti SDA uspjeli su da 27. oktobra 1991. godine, tajnim glasanjem, sprovedu Referendum za autonomiju Sandžaka. Za autonomiju je glasalo preko 98% popisanih glasača.
Nakon završene svečanosti džemat je organizovao večeru zag oste i prisutne džematlije. U prijatnoj atmposferi vodio se lijep muhabet i sklapala nova prijateljstva.
SVEČANA AKADEMIJA U DŽEMATU KIRCHEIM-TECK KOD ŠTUTGARTA
Nakon što je u petak 21. novembra u bošnjačkom džematu-Frankfurt održana svečanost povodom obilježavanja ova dva blagdana, već sutradan (subota), još jedan džemat je, na zaista zadivljući način organizovao proslavu istih. To je džemat Kircheim-Lenningen kod Štutgarta čiji je glavni imam Pašo ef. Fetić, bivši muftija za Njemačku.
Muftija Fetić se, zajedno sa svojim saradnicima, pobrinuo da se svaki gost osjećao kao da je kod svoje kuće-u Bosni ili u Sandžaku. Gosti večeri bili su: dr. Sedad Bešlija, direktor Historijskog instituta u Sarajevu i dr. Harun Crnovršanin, autor 8 knjiga i 13 dokumentarnih filmova iz oblasti bošnjačke i albanske historije.
Voditelj programa i izvođač ilahija bio je Salem Hurić. Program je počeo u 18,30 a završio se u 22,00. Sveobuhvatan razgovor sa gostima Sedadom Bešlijom i Harunom Crnovršaninom vodio je Edin Atlagić. Bešlija je govorio o višestoljetnoj prošlosti Bosne i o njoj kao najstarijoj državi na Balkanu koja je postojala još u Rimsko doba, zvala se „Bassania“, znači mnogo prije dolaska Južnih Slavena na Balkan u 7. stoljeću.
Zahvaljujući grčkom historičaru Apijanu iz I vijeka n.e. saznali smo da je u antičko doba u Bosni živjelo ilirsko pleme koje se zvalo Poseni (Boseni). Taj naziv su naslijedili srednjovjekovni Bošnjani odnosno Bosanci. U stvari riječ je o jednom istom narodu, istog imena, sa kontinuitetom od preko 2.000 godina. Govorio je o specifičnostima Bosne u srednjem vijeku, o uspostavljanju granica Bosne kroz historiju do danas, razlikama između stare Bosne i moderne Bosne koja postoji zadnja dva stoljeća.
Dr. Crnovršanin je govorio o Sandžaku, o njegovoj historiji, sa akcentom na Berlinski kongres 1878., na ratnu autonomiju iz Drugog svjetskog rata (1943-1945), velikanima Sandžaka, perspektivi Sandžaka u budućnosti, kao i o današnjem obilježavanju Dana Sandžaka u Srbiji i Crnoj Gori.
Bošnjački blagdani između stihije i zaborava: Vrijeme je za ozbiljno i jedinstveno obilježavanje
Bošnjački institut za nauku, kulturu i umjetnost (BINKU) u svojoj čestitci povodom Dana Sandžaka ispravno podsjeća na vrijednosti koje su temelj identiteta ovog prostora – duh tolerancije, suživota i međusobnog uvažavanja, koje su generacije prije nas brižljivo čuvale. Te vrijednosti nisu samo svečane riječi, nego historijski kapital koji Sandžak razlikuje i uzdiže.
Međutim, BINKU s pravom ukazuje i na jednu hroničnu slabost: bošnjački blagdani se u Sandžaku gotovo nigdje ne obilježavaju na dostojanstven, jedinstven i funkcionalan način. Današnja praksa je neujednačena, zbunjujuća i često ponižavajuća za same Bošnjake. Negdje se blagdani potpuno ignorišu, negdje se prepuštaju improvizaciji, a negdje se – paradoksalno – obilježavaju kao neradni dani bez ikakvog zvaničnog akta, kao neka vrsta “prećutnog” praznika koji postoji samo u navikama, ali ne i u propisima.
Posebno porazno djeluje činjenica da se obilježavanje svodi na to da djeca i zaposleni ostanu kod kuće, bez ikakvog programa, sadržaja, manifestacije ili edukativnog momenta. Takav pristup zapravo obesmišljava sam pojam blagdana. Tradicija koja se ne praktikuje, koja se ne prenosi i ne interpretira javno – polako nestaje.
Zato su prijedlozi BINKU-a racionalni i nužni. Bošnjački blagdani bi u školama trebali biti radni, ali nenastavni dani, ispunjeni programima koji će djeci približiti historiju, kulturu i vrijednosti naroda kojem pripadaju. U institucijama i ustanovama ovi dani trebaju biti obilježeni radno, ali uz svečane i edukativne sadržaje – ne kao slobodan dan za gledanje televizije, nego kao dan zajedničkog identiteta.
Sve dok se bošnjački blagdani budu obilježavali stihijski, površno i nezvanično, oni će ostati bez pravog smisla i polako blijedjeti iz kolektivne svijesti. Ako, međutim, budu organizirani ozbiljno, sistemski i sadržajno, mogu postati važan kulturni stub sadašnjih i budućih generacija.
Blagdani nisu samo nerad – oni su identitet. A identitet se čuva i gradi, ili se izgubi.
