Piše: Dr. Harun Crnovršanin
Kuća Hilma Bajraktarevića je posljednji očuvani biser bošnjačke arhitekture iz osmanlijskog vremena sa desne strane rijeke Raške u ulici 1. Maj br. 138. Kroz ovu ulicu je nekada prolazio čuveni Carigradski drum ili Stambol džada. Danas je i ova ulica izgubila svoj izgled i dušu koju je imala do prije 20 godina. Pred najezdom bezličnih betonskih zgrada bespovratno nestaju gradske orijentalne kuće u Novom Pazaru. One su i posljednji materijalni dokazi postojanja jedne visoke kulture stanovanja na ovim prostorima. Nisu samo u Novom Pazaru na udaru objekti bošnjačke kulture, već je to praksa koja se sistematski sprovodi posljednjih 100 godina u svim gradovima Sandžaka, počev od Plava i Gusinja preko Berana, Rožaja, Bijelog Polja, Pljevalja, Nove Varoši, Priboja i nazad od Pešteri do Novog Pazara.
Pazarska familija Bajraktarević ima tursko porijeklo, iz Anadolije. Prema riječima Irfana Bajraktarevića, Hilmovog sina a Halimovog unuka: „njegovi preci bili su bajraktari, nosili su turski bajrak (osmalijsku zastavu) u ratnim pohodima. Tako su, nakon Bitke na Kosovu 1389. godine, u kojoj su porazili srpsku vojsku, njegovi preci ostali na područje Novog Pazara kao askeri (vojnici). Za vojničke zasluge dobili su zemlju u Yeni Pazau i okolini. Prvi Bajraktarevići bili su: Rušid, Halim i Halid. Njihova imena su se ponavljala iz generacije u generaciju, a također i njihovo bogatstvo uvećavalo “.
Kontakt sa mojim sagovornikom Irfanom uspostavio sam preko Nedžata-Đata Rupića koji je veliki prijatelj sa ovom familijom. Irfan je odličan poznavalac historije svoje familije kao i njihove kuće o kojoj je riječ u ovom tekstu. Po njegovim riječima: „kuća je napravljena 1900. godine a sagradio je njegov pradjed Nazif. On je u braku sa suprugom Elmazom, mojom prabijačom, imao dva sina: starijeg Rušida i mojeg djeda Halima. Moj se djed Halim-Limo ženio 3 puta. U braku sa prvom ženom Zubejdom Smailbegović imao je kćerku Jalduzu-Duzu (udatu Bećković), a sa drugom tj. mojom bijačom Hatidžom-Hatom Džanefendić imao sina Hilma (mojeg oca) i kćerke: Veziru (udatu za Iska Pluncevića) i Edibu (udatu u Prizren u familiju Beriša). U starosti djed Limo se oženio sa Mujesirom-Ekom, bogatašicom bez poroda. Ona je bila žena Mehmeda- Meše Ćilerdžića kojeg su partizani streljali na Hadžetu 21. januara 1945. godine. Nakon Limove smrti Eka se na kratko udala za Sulejman-bega Rasovca. Moj otac Hilmo je u braku sa mojom majkom Azizom Elmasbegović dobio 2 sina: moga starijeg brata Ahmeta (1963) i mene- Irfana (1964).
Mojem djedu Halimu-Limu Bajraktareviću pripala je polovina ove velike stare kuće. Okolo kuće bila je avlija veličine 22 ara. Imala je Gornja i Donja avlija sa pregradnim zidom i vratima u sredini. Ispred kuće, do ulice 1. Maj, nalazila su se 4 salaša, 5 štala za krave, hambar za žito i objekat za ostavku tikvi, bundi, krompira i kukuruza. Kuća je na dva sprata sa 8 soba. Na donjem spratu se nalaze 4 sobe sa dva hamama (kupatila) i mutfakom (kuhinjom). Na spratu ima još 4 sobe sa dva hamama. Na spratu još postoji velika divanhana tzv. „veliki ćošak“, rezervisan za muškarce i „mali ćošak“- za žene.
Ova kuća je bila pod tzv. zaštitom države do 1997. godine. Tada sam otišao u Opštinu da tražim finansijsku pomoć za održavanje kuće. Dobio sam odgovor da „Opština nema novac“, da bi mi- nakon godinu dana javili da je naša kuća skinuta sa liste zaštićenih kuća!“
SJEĆANJE ŠEFKE BEGOVIĆ-LIČINA NA KUĆU BAJRAKTAREVIĆA U KOJOJ JE PROVELA VELIKI DIO DJETINJSTVA
„U ovoj kući sam mnogo nimeta pojela i iz nje imam mnogo uspomena. Vezira Bajraktarević Limova najmlađa kćerka (udata za rahmetli Iska Pluncevića nekadašnjeg golmana FK Pazar) bila je moja najbolja školska drugarica. Kako je moja roditeljska kuća bila u blizini kuće Bajraktarevića, tu je svo moje djetinjstvo proteklo. Stanare ove kuće znam odavno. Polovina od ove kuće pripadala je Halimu- Limu Bajraktareviću (ženio se 3 puta- prvo sa Zubejdom Smailbegović sa kojom je dobio kćerku Jalduzu-Duzu. Hilmo je sa drugom ženom, Hatidžom Džanefendić dobio sina Hilma i kćerke Edibu i Vezu. I Duzina majka i Vezina majka su umrle mlade. U starosti Limo se oženio sa Ekom, bogatašicom bez poroda (po Limovoj smrti ona se na kratko udala za Sulejman-bega Rasovca). Druga polovina drugog sprat pripadala je Halku Barjaktareviću (Limovom amidži) koji je sa Bademom Grbović imao kćerku- sada rhm. Fatimu – Tiku udatu za vozača rhm. Safeta Dzanefendića.
Badema je preselila mlada pa se njena sestra Mejrema udala za Halka i njivila Tiku. Imali su samo jednu veliku sobu- onu sa slike, gdje su bili dušekluci i veliki ćošak. Na donjem spratu dvije sobe su pripadale Rušitovim sinovima: trgovcu Asimu (oženjen bio sa Ljutvom Komanović) i Ejupu-Pupu, zemljoradniku – nije se ženio i kćerki Ljejlji. Kad joj je tetka Mejrema preselila, Tika je tu svoju sobu i ćošak prodala Ljutvi- Asimovoj ženi, jer je i on mlad umro, tako da samo pola te kuće pripada Irfanu.
Ahmet – Meco, Duza, Ediba i Veza su se, u Irfanovu korist, odrekle nasljedstva- od njih je samo Veza živa, a druga polovina kuće pripada Asimovim i Ljejljinim naslednicima. Bili su gospoda i gospodski su živjeli, ali ih je iz te kuće puno mladih umrlo.“
KOMUNISTI ODMAH NAKON RATA OTIMAJU HALIMU BAJRAKTAREVIĆU I HAN I DUĆANE I ZEMLJU U OKOLINI PAZARA
Moj djed Halim-Limo (1900-1963 imao je svoj han i dućane u strogom centru grada, na početku nekadašnje Tijesne čaršij, tačno gdje je sad Radnički univerzitet ili Gradska uprava. Taj han je upamćen kao „Limov han“ i u njemu se nalazila tzv „smočna pijaca“, prodavo se kajmak i sir, a na spratu je bila kahvečajnica. Dolje je bilo par njegovih dućana. Ukupna površina zemljišta sa hanom i dućanima iznosila je 40 ari-sve do rijeke Raške.
Uzeli su mu i preko 2 hektara zemlje u Krivači za izgradnju fabrike „Raške“, zatim 6 hektara kod Petrove crkve i nekoliko hektara u selo Osoje. Sve je to oduzeto bez ikakve materijalne nadoknade! Pozvali su ga u UDBU i natjerali da se pismeno odrekne cjelokupne imovine (osim kuće u kojoj je živeo) u korist države. Zaprijetili su mu ovim riječima: „Halime, ili potpiši ili te vodimo na Hadžet!“
Nakon što su mu sve oduzeli, ponudili su mu da radi kao činovnik u opštini što je on odbio. Postoji i njegov pisani zapis o tome koji još čuvam. U njemu stoji ovo: „Nude mi platu nekog činovnika za tu odštetu. Ja je nisam prihvatio, pa sam je ostavio njima- da se počaste, a ja je nisam uzeo“.
U velikoj avliji Hilmov stariji sin Ahmet napravio je novu kuću. Stara Limova kuća poput ljepotice još uvijek stoji ponosno i čeka neizbježnu sudbinu koja će je uskoro snaći. Dobro mjesto i veliki plac zapao je za oko mnogim investitorima. I ona će, kao i mnoge prije nje, ostati da se pamti samo na slikama. Još jedna orijentalna kuća sa bogatom historijom broji posljednje dane. Sa njom umire jedan dio duše nekadašnjeg šeher Novog Pazara.
Orijentalna kuća sagrađena 1900. godine u vlasništvu Halima-Lima Bajraktarevića u ulici 1. maja br. 138 u Novom Pazaru
