U amfiteatru Fakulteta za islamske studije održano je predramazansko savjetovanje u organizaciji Mesihata Islamske zajednice. Savjetovanju su prisustvovali imami i nosioci svih vjerskih aktivnosti iz svih Medžlisa. Cilj skupa bio je koordinacija i usaglašavanje vjerskih aktivnosti koje će se realizirati tokom predstojećeg mjeseca Ramazana.
Predsjednik Mešihata muftija sandžački dr. Mevlud ef. Dudić istakao je da je ovogodišnji moto predramazanskog savjetovanja “Ramazan, mjesec natjecanja u dobru“.
“Nije to samo lijepa poruka. To je poziv na preispitivanje. Natjecanje u dobru ne znači nadmetanje jednih protiv drugih, već nadmetanje svakoga od nas sa samim sobom: koliko sam u prošlom Ramazanu bio bliži Kur’anu, koliko sam bio tiši u svom egu, a glasniji u služenju ljudima; koliko sam bio imam po funkciji, a koliko po savjesti. Nalazimo se pred Ramazanom, pred mjesecom koji u sebi sabira ibadet i odgovornost, duhovnost i društvenu zrelost, ličnu bogobojaznost i institucionalnu snagu. Ramazan nije samo dolazak posta, nego dolazak istine o nama samima. U tom mjesecu ne iskušava se samo strpljenje vjernika, već se provjerava stabilnost imameta, snaga džemata i ozbiljnost Islamske zajednice kao institucije.”
Naglasio je da u mjesecu Ramazanu moramo biti izvor smiraja.
“Naš govor treba da donosi jasnoću, a ne konfuziju; nadu, a ne strah; jedinstvo, a ne razdor. Ako imam postane izvor napetosti, on gubi svoju misiju. Ako postane faktor podjela, on odstupa od sunneta Poslanika, alejhi selam, koji je ljude okupljao, a ne razjedinjavao. Allahov Poslanik, alejhi selam, rekao je: „Olakšavajte, a ne otežavajte; obradujte, a ne odbijajte.“ (Buharija i Muslim)
Ramazan je mjesec bratstva. Ali bratstvo se ne gradi parolama, nego odgovornošću. Bratstvo se ogleda u ajetu Uzvišenog Allaha dž.š. Koji jasno poručuje:
إِنَّمَا ٱلۡمُؤۡمِنُونَ إِخۡوَةٞ فَأَصۡلِحُواْ بَيۡنَ أَخَوَيۡكُمۡۚ وَٱتَّقُواْ ٱللَّهَ لَعَلَّكُمۡ تُرۡحَمُونَ
Vjernici su zaista braća, zato pomirite vaša dva brata i bojte se Allaha, da bi vam se milost ukazala.“ (El-Hudžurat, 10)
Imamima je poručio da ne smiju biti glas jedne strane, jedne grupe ili jednog interesa.
“Imam pripada Zajednici i govori u ime Zajednice. Njegova riječ mora biti odmjerena, njegova pozicija jasna, a njegov odnos prema instituciji besprijekoran. Posebno u Ramazanu, kada se povećava osjetljivost naroda, kada se emocije pojačavaju, a fitna lako širi, imam mora pokazati zrelost. Ne reagirati na svaku provokaciju, a to nije nije slabost, nego mudrost. Neodgovaranje na svaku uvredu nije poraz, nego dostojanstvo. Institucionalno djelovanje u Islamskoj zajednici kičma je našeg opstanka. Islamska zajednica nije skup pojedinaca i nije ni moja ni vaša, već je ona svakog ko je smatra svojom, ali ona ima uređeni sistem i svog domaćina. Uređena Zajednica je poput safa u namazu: svako ima svoje mjesto, red je jasan, a snaga je u jedinstvu i disciplini. Sve što se radi mimo institucije, mimo dogovora i mimo odgovornosti, vodi ka anarhiji, a anarhija nije islamska vrijednost. Ovo savjetovanje nije mjesto podučavanja, jer vi ste ljudi znanja. Ovo je mjesto zajedničkog usmjeravanja, podsjećanja i osnaživanja. Poštujem vaš trud, vašu izloženost, vašu svakodnevnu borbu između ideala i realnosti. Znam da nije lako biti imam u vremenu kada se riječ relativizira, autoritet dovodi u pitanje, a buka često nadjača istinu. Ali upravo zato je vaša uloga danas važnija nego ikada.”
Zamjenik predsjednika Mešihata dr. Rešad ef. Plojović naglasio je važnost ovog predramazanskog savjetovanja.
“Naša vjera, dini Islam, nas uči da se važne odluke donose kroz međusobno savjetovanje i razmjenu mišljenja. Savjetovanje nije znak slabosti, već pokazatelj snage, zrelosti i odgovornosti. Redovna i otvorena komunikacija među nama, čelnicima zajednice, rukovodiocima resora i ustanova, imamima, profesorima i drugim uposlenicima jača povjerenje, sprječava nesporazume, otklanja sumnje, liječi srca i omogućava efikasnije djelovanje posebno u osjetljivim ramazanskim danima i aktivnostima. Naš koordinirani rad omogućava da naši programi budu sadržajni, poruke usklađene, a djelovanje vidljivo i prepoznatljivo kroz koje se ogleda kompaktnost, jedinstvo i snaga naše institucije. U Ramazanu kada su naše aktivnosti intenzivirane, dobra koordinacija između imama, džamata, Medžlisa i viših organa Islamske zajednice ključni je preduslov za uspjeh u radu, očuvanje reda, jedinstva i ugleda naše institucije.”
Glavni imam Medžlisa IZ Priboj govorio je o izazovima imamskog poziva današnjice.
“Sintagma imamski poziv je već odavno prihvaćena u našem javnom diskursu. Možemo sa sigurnošću potvrditi i osnovanost njezine upotrebe. Riječi kao što su poziv, profesija, posao, djelatnost, rad, zanimanje imaju zajednički dodirnih tačaka, ali u upotrebi se pojavljuju i značajne razlike. Zato izraz poziv se najčešće vezuje za profesije uz koje se podrazumijevaju posvećenost, odgovornost, strpljenje, požrtvovanost, neki viši ili uzvišeniji cilj. Takvi, na primjer, mogu biti još učiteljski ili ljekarski poziv. Ali uz imamski poziv, na sve ovo gore pomenuto, treba još dodati riječ vjera, duhovnost i etičnost. Sa druge strane, riječ ima u Кur'ani Кerimu pojavljuje se sedam puta u jednini i pet puta u množini sa značenjem znak, oznaka, uzorak, uzor, vođa, prijedvodnik. Iz značenja ovog pojma tokom muslimanske povijesti su proistekla tri osnovna različita pojmanja. Prvi, da su se halife, ali i neki drugi nosioci vlasti osnivljavali imamima, budući da su oni predvodnici zajednice. Drugo, da se taj naziv počasno davalo istaknutim znalcima islama, kao što su utemeljitelji pravnih i teoloških škola. I treće značenje, kako se to pojima na našem sandžačkom prostoru, po kojem je imam prijedvodnik džemata u namazu, a gdje ovu ulogu obavlja stručno i ovlašćeno lice u sklopu šire definisane zadaće koje preuzme u džematu kao osnovnoj organizacijskoj jedinici zajednice. Ovdje posebno želim istaknuti da je imamski poziv glavni, znači boldirano, glavni temelj ukupne vjersko-prosvetne misije islamske zajednice sa svojim kontinuiranim, institucionalnim, povijesnim trajanjem i sa višedimenzionalnom društvenom ulogom.”
Koordinatorica Odjela za brak i porodicu mr. Denisa Međedović predstavila je prisutnima rad odjela u prethodnom period.
“Tokom protekle godine uspostavili smo kontakte sa svim imamima na području našeg djelovanja, kao i sa svim medžlisima Islamske zajednice. Ostvareni su prvi razgovori i stvorena je osnova za dalju saradnju. Posebno su u tom pogledu prednjačili Novi Pazar, Sjenica i Tutin, gdje je izgrađena jedna lijepa i funkcionalna mreža saradnje. Do sada smo realizovali veliki broj predavanja i aktivnosti, a u praksi smo došli i do nekih zaključaka koji, iako možda nisu novi, jasno potvrđuju stvarno stanje na terenu. Naime, u većini slučajeva, za žene koje se suočavaju sa bračnim problemima, jedina adresa na koju se obraćaju jesu institucije Islamske zajednice. Suočili smo se sa velikim brojem različitih problema – od, uslovno rečeno, jednostavnijih pitanja i savjeta vezanih za sklapanje braka, pa sve do složenih i teških bračnih kriza, u kojima smo nastojali da izađemo u susret svim nedaćama i životnim nevoljama s kojima se bračni parovi susreću. Riječ je o izuzetno osjetljivim i teškim temama, kako u procesu savjetovanja, tako i u pokušajima pomirenja, ali vrata Odjela za bračne i porodične odnose otvorena su za sve koji traže pomoć. Svjesni smo da je za kvalitetniji i efikasniji rad potrebna šira koordinacija i uključivanje većeg broja stručnih lica i institucija na nivou države. Ipak, uprkos tome, naše žene, naše majke, i dalje u Islamskoj zajednici prepoznaju jedinu sigurnu adresu kojoj se mogu obratiti. Upravo zato nastojimo biti podrška na koju mogu računati i koju od nas i očekuju. Ono što je pred nama u narednom periodu, a o čemu ćete biti detaljnije upoznati kasnije, jeste inicijativa da se sve žene koje aktivno djeluju, a posebno one angažovane u okviru Islamske zajednice, pozovu na zajednički sastanak pri džamijama, kako bismo jasno mapirali probleme, unaprijedili saradnju i definisali dalje korake u radu sa bračnim i porodičnim pitanjima.”
Rukovodilac Ureda za zekat pri Rijasetu IZ u BiH Vehid ef. Arnaut govorio je o institucionalnom prikupljanju zekata.
“Kod kur'anskih naredbi postoje naredbe koje se odnose na individualno, svakog od nas, postoje naredbe koje su samo Poslaniku upućene i postoje naredbe koje su Ulul-Emru upućene. Nikome danas na pamet ne pada da uzme sjekiru i kad vidi nekoga da krade da mu odsječe ruku. Niti kome na pamet pada da uzme čovjeka koji tamo grli se sa djevojkom, dovede ga i udara mu stotinu udaraca bičem. Ali pada na pamet ljudima da kažu, nama pripada zekat, mi ćemo znati kome će se to rasporediti i tako dalje. Ko je bolje razumio intenciju “Huz min emvalihim sadakaten tutahhiruhum ve tuzekkihim biha” nego Poslanik alejhi selam. Poslanik s.a.w.s. je kroz ovaj ajet kao legitimni predstavnik vlasti ili Ulul-Emr zadužen za realizaciju ove vrste ibadeta. I ovo nije personalni ili individualni ibadet, nego ukazivanje ili jasna intencija da organizovana zajednica na čelu sa Ulul-Emrom mora organizirati ovu vrstu ibadeta. I ona se ne odnosi samo na Poslanika, nego i na sve one koji će biti u poziciji u kojoj je bio Poslanik a.s..”
Predramazansko savjetovanje je završeno dovom koju je proučio koordinator muftijstva beogradsko-novosadskog Nedžad ef. Hasanović.
