Ramazan je mjesec posta, dove i Kur’ana, ali i mjesec pojačane svijesti o dobru koje ostaje iza nas. U tom duhu, posebno mjesto u našoj tradiciji zauzima vakuf – trajno dobro koje nadživljava svog vakifa i generacijama donosi korist.
Kroz historiju, vakifisu gradili džamije, medrese, mostove, česme, bolnice i škole. Oni su bili temelj duhovnog, obrazovnog i društvenog razvoja muslimana na ovim prostorima.
U ramazanskoj emisiji govorili smo o značaju vakufa i Vakufske direkcije Mešihata Islamske zajednice, čiji je direktor hafiz Abdurrahman ef. Kujević.
„Skoro da je svaki ashab uvakufio nešto na Allahovom putu. Onda nakon toga su se muslimani utrkivali ko će da uvakufi nešto na Allahovom putu. Čitao sam neke studije nemuslimana koji govore da ova institucija, kao što je vakuf, kod nas muslimana ne postoji ni u jednoj drugoj tradiciji, niti u jednoj drugoj kulturi. Ono čime se, između ostalog, odlikuje naša kultura, naša tradicija, naš umet jeste i institucija vakufa. Tako da zaista, vakuf je definitivno generator snage i generator dobra i jedan glavni oslonac razvoja, prosperiteta islama i muslimana kroz historiju i na svim područjima i u svim vremenima.“
Vakuf nije samo historijska kategorija. On je i danas živa praksa. Vakufi predstavljaju sistem trajne brige za zajednicu.
Posebnu dimenziju vakuf dobija u ramazanu – mjesecu u kojem se dobro djelo višestruko nagrađuje.
„Hoću da pomenem ovdje da smo mi 2021. godine ili 2020. godine imali jednu donatorsku akciju za početak izgradnje nove zgrade medrese Gazi Isa-beg u Novom Pazaru i tu su, pored mene, učestvovali muftija Dulić i rahmetli muftija Muamer-efendija Zukorlić, čija je to ideja i bila, pa smo jednostavno vidjeli kako ljudi pokazuju svijest o vakufu i kako se utrkuju da uvakufe ili da ugrade sebe, odnosno svoj kvadrat, da izgrade u toj zgradi i tom vakufu. Ono što je mene dojmilo posebno i što mi je bilo upečatljivo jeste baš to utrkivanje naših ljudi iz svih kategorija, dakle i onih koji klanjaju, što je najpreče, i onih koje rijetko možete da vidite u džamiji, ali kada je medresa u pitanju, kada je vakuf u pitanju, ljudima srce zaigra. I onda se utrkuju mladi i stariji, muškarci i žene, svi su se utrkivali, čak su i nemuslimani učestvovali na putu ovoga dobra. I naravno, ono što ljudi trebaju da znaju jeste da svako udjeljivanje na Allahovom putu, posebno kada je u pitanju sadaka, ali i veći stepen udjeljivanja na Božijem putu kao što je vakuf, čovjek treba da zna da to djelo čovjeka čuva i da to djelo čovjeka štiti da ne pogriješi u budućnosti. Kao što kaže Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, u nekim predajama, da sadaka i udjeljivanje na Božijem putu jednostavno čovjeka štiti od nekih velikih nedaća.“
U vremenu prolaznosti, vakuf ostaje kao svjedočanstvo vjere, odgovornosti i trajnog dobra. Ramazan nas podsjeća da ono što dajemo u ime Allaha dž.š. se nikada ne gubi.
Možda upravo ovaj mubarek mjesec bude prilika da i mi ostavimo trag koji će trajati.
