Mlada autorka koja je već uspjela da ostvari ono o čemu mnogi sanjaju, napisala je i izdala dvije knjige, ostavljajući snažan trag na domaćoj književnoj sceni. Njena riječ ima moć da pokrene emocije.
Hanisa Spahić piše srcem, govori iskreno i živi svoju priču.
“Još kao dijete imala sam osjećaj da riječi imaju moć da zbliže ljude i da ispričamo ono što ne možemo naglas. Pisanje za mene je počelo kao potreba, a ne obaveza gdje sam imala osjećaj da su sitnice, koje ljudi vide kao nešto nepotrebno, meni bile poetske slike za inspiraciju”, priča ona.
Kaže da su knjige potpuno različite, kao da ih nisu pisali isti ljudi.
“Moja prva knjiga koja nosi naziv “Hanin novi svijet” napisana je dok sam bila u osnovnoj školi, jedna nezrela, dječija knjiga, dok je druga “Niti srca” je kompleksna u kojoj sam pisala šta osjećam i šta je ostalo u meni. Razlikuju se po zrelosti, tonu i stilu, te je prva dječija a druga intimnija i iskrenija”, pojašnjava mlada spisateljica.
Prvu knjigu, kroz osmjeh i ponos, ističe da je posvijetila najvažnijoj osobi u njenom životu, koja je vodila kroz cijeli proces.
“Moja prva knjiga posvećena je mojoj mami, jer sve pjesme koje sam napisala sam radila sa njom, te su, uglavnom, pjesme bile autorski njene i one koje smo smišljale uz igru ili pred spavanje. Borba je bila teška, iako u nekim trenucima nisam imala vjere u sebe, uvijek je imao neko ko će da me potapše i bude vjetar u leđa kao što su to bili moji roditelji, prijatelji i moji profesori, kao i izdavač Bratislav”, kaže Hana Spahić.
U tišini stvaralaštva već se rađa treća knjiga, novo poglavlje koje će uskoro obasjati svjetlom štampe. Donosi dublji uvid, zaokružuje priču i otvara nova pitanja, obećavajući čitaocima putovanje koje prelazi granice riječi.
“Treća knjiga je u procesu i ne žurim, jer želim da ona sazri koliko i ja i znam da će to biti nešto najiskrenije do sada. Ne čekajte da budete spremni i da bude savršeno i nekada su riječi te vodilje koje vode do savršenstva”, poručuje Hana.
Za pet godina, kaže, sebe vidi na ljestvici uspjeha.
“Da i dalje pišem i ne zbog prodatih primeraka, već sam vidjela da ja razumijem ljude i da se oni pronalaze u mojim pjesmama. Sebe vidim sa mnogo napisanih knjiga i romana koje držim u sebi i možda budem nekoga inspirisala da piše knjige kao ja, ali mi je najvažnije da ne izgubim razlog zbog kojeg sam sve ovo počela”, podvukla je mlada spisateljica.
U vremenu kada je lako pričati, a teško istinski reći, Hanisa Spahić odabrala je put riječi koje ostaju. Njena priča tek počinje, ali ono što je već ostavila za sobom svjedoči o autentičnosti, hrabrosti i dubokoj vjeri u moć književnosti. Ona ne piše da bi ostavila trag, već da bi drugima pokazala da i oni mogu poći svojim putem.
FOTO/TEKST: SANA-A. Alić
