Inkluzivnost osoba sa posebnim potrebama i dalje je izazov u mnogim zajednicama, a pozitivni primjeri sve su važniji kako bi se podigla svijest o ravnopravnosti i dostojanstvu svih ljudi.
U emisiji posvećenoj osobama sa posebnim potrebama, razgovarali smo sa Seadom ef. Islamovićem, koji je istakao važnost podrške i pomoći koju vjera i zajednica mogu pružiti onima kojima je najpotrebnije.
„Smatram da je govor o ovome mnogo bitan. Ova tema je dosta bačena na margine, malo se o njoj govori a sve je više i više ljudi sa takvim potrebama i mi moramo sa svih strana pokušati da ih razveselimo, da ih vratimo da budu ravnopravni članovi društva jer nekada je tim ljudima potrebno lijepo ophođenje prema njima, lijepa riječ, lijepa dova, da se čovjek sa njima na lijep način poselami. Mi imamo ovdje kod nas dosta slučajeva gdje kad naiđe neko sa takvim potrebama, ljudi bježe od njega, ne žele da ga pogledaju, spuste glavu i okrenu se, i onda te osobe osjećaju da su odbačene, to u šerijatu i islamu ne bi smelo da se dešava.“
Ef. Islamović podsjeća na važnost uključivanja osoba sa posebnim potrebama u sve aspekte društva.
„Sve je veći broj takvih džematlija koji se vraćaju Allahu dž.š. i mi moramo sa svih strana da im priđemo, da ih uposlimo, da ih afirmišemo na najljepši način, da ih uključimo u sve aktivnosti. Allahov Poslanik Muhammed s.a.w.s. koristio je priliku da takve ljude uposli, pa se navodi za jednog koji je bio slijep i bio je bliži njemu, da ga je čak imenovao za muezina. Muezin može da prouči ezan iako je slijep. Samim tim zajednica treba da vidi i gdje god mogu ti ljudi da se uposle i da izvršavaju određene funkcije, da se imenuju i da se uključe što više. Zajednica mora da otvori oči, a dok mi džemati ne shvatimo to, teško da će to neko drugi. Mi kao muslimani, svjesni i odgovorni ljudi moramo da povedemo računa o tim ljudima.“
Naglašava kako je pomirenje s Allahovom odlukom ključ za prevazilaženje poteškoća.
“Što se tiče onih koje je Allah dž.š. iskušao, oni moraju da shvate i da se pomire sa tom Allahovom odlukom. Što se prije insan pomiri, lakše će sve to da prebrodi. Primjera radi, čovjek je imao udes, ostane bez jednog dijela tijela. Takav insan ako bude bolovao psihički i ako bude samo razmišljao o tome, neće se oporavit. Insan mora da shvati da treba sa tim da se pomiri i da traži rješenje za sebe, šta mi je sljedeći korak, kako da nastavim svoj život sa ovim što imam. Insan dok se ne pomiri sa tim, teško da može da se uključi dalje. Što se tiče onih koje Allah nije iskupao, dao im je i tijelo i sve mogućnosti, oni treba da priđu ovim drugima sa posebnim merhametom, sa posebnim rahmetom, sa otvorenim prsima, da nemaju predrasude, da shvate da je to velika nagrada. Mi nekad hadise i ajete koji govore o pomaganju drugima, mi većinom razmišljamo da pomognemo nekome ko je jak, ne, treba pomoći slabima, onima kojima je pomoć stvarno bitna, da bi i nama Gospodar pomogao”
Ef. Islamović naglašava da se kroz zajednički rad, edukaciju i solidarnost može postići društvo koje poštuje svakog pojedinca, bez obzira na njegove izazove.
