Društvene mreže su postale dio svakodnevice mladih, prostor za učenje, informisanje, ali i za izražavanje identiteta. Ipak, dok jedni u njima vide priliku za napredak i umrežavanje, drugi upozoravaju na njihovu toksičnu stranu.
Problem nije u mrežama samim po sebi, već u načinu na koji ih koristimo, kaže studentkinja prava, Merisa Muminović, koja društvene mreže vidi kao alat, a ne cilj.
“Moramo da vodimo računa šta koristimo i šta gledam na društvenim mrežama. One su nam otvorile vrata svijeta da lakše i brže dospijemo do raznih informacija”, kaže ona.
Prema istraživanjima, mladi u prosjeku provode više od tri sata dnevno na društvenim mrežama.
“Ja do infomacija dolazim tražeći edukativni sadržaj, odnosno istražujem linkove, platforme, aktivizam i ostalo. Ljudi ne shvataju da su oni odgovorni za sadržaj koji objavljuju jer ono što ne smijete kazati uživo važi i za društvene mreže. Znači, da zakonodavnstvo i edukacija trebaju ići zajedno”, podvlači Muminović.
I dok jedni u njima pronalaze prostor za razvoj i nove prilike, drugi upozoravaju da granica između stvarnog i virtualnog svijeta postaje sve tanja. Na kraju, sve zavisi od nas kako ih koristimo, takav svijet i stvaramo.
