Ovaj datum podsjeća da se tragični ishodi mogu spriječiti. Ipak, tema i dalje nosi teret tabua, a prema riječima kliničke psihološkinje dr. Almedine Asotić-Numanović, stigma je jedna od najvećih prepreka.
„Što više govorimo, više podižemo svijest“
“Kada se priča uopšte o prevenciji samoubistva, postoji efekat minimiziravanja opasnosti, to je ono kao kada dijete zakloni oči i misli da ga neko ne vidite. Ako ne pričamo o nečemu, kao da to ne postoji. Međutim, istina je sasvim suprotna. Što više se podiže svijest, bolji efekat. Napraviću jednu paralelu, to je kao nošenje preteškog ranca. Ako nosimo ranac i stavimo jedan kamen, dva, tri, pet, možemo da se nosimo sa tim. Međutim, kada ranac pretrpamo, jedino što vidimo jeste prašnjavi put ispred nas, jer se mi borimo, uključimo sve resurse, i fizičke i psihičke, da se izborimo sa tom poteškoćom, u mom slučaju sa tom psihičkom patnjom”, istakla je prof. dr. Almedina Aostić-Numanović, klinička psihološkinja i Univerzitetska profesorica.
„Usamljenost može biti duboka patnja“
Usamljenost i osjećaj nepripadanja često ostaju neprepoznati, iako mogu predstavljati ozbiljnu psihičku patnju.
“Taj osjećaj pripadanja jeste jedan od faktora, jer usamljenost aktivira po neurobiohemijskim ili neurobiološkim teorijama, iste dijelove mozga kao intenzivna fizička bol. E, sad, zamislite osobu koja je toliko usamljena, znači ona trpi, to možemo da napravimo poređenje sa intenzivnom fizičkom boli, sa osobom koja gladuje nekoliko dana, znači ona se tako osjeća, to je jedna duboka patnja”, dodaje ona.
„Važno je da osoba zna da nije sama“
Otvoren razgovor o mentalnom zdravlju može pomoći osobi da prepozna da nije sama i da postoji podrška.
“Kada se plasiraju priče, kada se u medijima priča o tome koliko je bitno održavati ili sačuvati mentalno zdravlje, koliko drugih ljudi ima sa takvim, sličnim ili istovjetnim patnjama i tako dalje, mi utičemo na to da osoba nije jedna, nije jedina i nije sama na ovom svijetu”, ističe.
„Postoje dva fenomena“
Psihološkinja objašnjava i dva fenomena koja se povezuju sa načinom na koji se o samoubistvu govori u javnosti.
Ukazala da u tom smislu postoje dva fenomena: vetero-fenomen jeste kada se desi suicidalni čin, gdje od jednom naglo skoči broj sucidalnosti, a postoji i papagenov-fenomen, koji je nazvan po liku iz Mocartove čarobe frule, koji uz pomoć prijatelja odustaje od samoubistva.
Prof. dr. Almedina Aostić-Numanović, klinička psihološkinja i Univerzitetska profesorica
„Promjene u svakodnevnom funkcionisanju su alarm“
Povlačenje i zanemarivanje osnovnih svakodnevnih obaveza mogu biti znak da je osobi potrebna stručna pomoć.
“Kada porodica primijeti da osoba ne može da ustane iz kreveta, da ne može da vodi računa o sebi, da neće da se istušira ili odradi osnovne svakodnevne obaveze koje mora, koje bi trebala, koje se očekuju od nje, tada je već znak, alarmantan znak da treba da se obrati stručnom licu, jer stručno lice može naučiti tu osobu određenim mehanizmima za prevladavanje stresa. Često psihijatar, sa kojima sarađujem, kaže: „Džaba mi nekad uguramo auto koji ne radi”, akcentirala je profesorica.
„Riječi mogu biti znak upozorenja“
I određene izjave o životu i beznađu mogu biti signal da treba reagovati i razgovarati sa osobom.
“Mi možemo to da prepoznamo kada osoba počne još da izgovara sljedeće rečenice: „Uh, kako bih rado zaspao, pa se više ne probudim“ ili „Tako mi se ne živi“ ili „Tako mi je puno svega.“ Ne znači da će ta osoba koja izgovara te rečenice izvršiti ili da razmišlja uopšte o suicidu, ali su to uzbudna za nas psihologe”, poentirala je.
„Mladi sve češće traže pomoć“
Sve više mladih iz Novog Pazara javlja se za stručnu pomoć, a među najčešćim problemima je anksioznost.
“Poražavajuće je da dolazi sve češće mladih i uglavnom to bude neki vid anksioznosti koji oni nazivaju “ankcioznost” zato što su guglali. Negdje su ti simptomi napuhani, mogu slobodno reći, zato što oni putem društvenih mreža, putem interneta, svašta nešto pročitaju i to kao da implementiraju, kao da bude dio njih, dio svog načina djelovanja ili obrasca ponašanja.Tako da generalno najveći problem jeste ta anksioznost kod mladih i veliki problem jeste previše slobodnog vremena. Mladi imaju previše slobodnog vremena koje ne znaju kako da iskoriste”, podvlači Asotić-Numanović.
Ako primijetite da se neko u vašem okruženju povlači u sebe, ponudite razgovor. Ako se vi borite sa teškim mislima, važno je znati da pomoć postoji.
Emisiju pogledajte večeras, nakon Dnevnika, u 20.00 časova.
