U Sandžačkom jutru govorili smo o Danu Sandžaka – datumu koji nosi posebnu važnost za naš narod, naš identitet i naše zajedničko pamćenje. Hajro ef. Tutić je čovjek koji je odrastao uz tradicionalne vrijednosti ovog kraja, svjedočio njihovom razvoju, ali i promjenama koje su donijela savremena vremena.
“Ja sam najbolje osjetio da postoji Sandžak i šta je Sandžak kao učenik medrese Gazi Husrev-beg u Sarajevu. Nas dvojicu su odmah nazvali: “Evo ih Sandžaklije”. To je bila 1962. godina. Ja sam se ponosio time kada bi me nazvali Sandžaklijom. Međutim – spominjani smo tako u 2 konteksta. Jedan je bio da smo malo rogopatni i nezgodni, a s’ druge strane bilo je takvih koji su u nama vidjeli ipak nešto što nas je činilo posebnim, a to je ta naša oštrina, temperament, ljubav prema Sandžaku”, istakao je Hajro ef. Tutić.
Govoreći o identitetu i posebnosti sandžačkog čovjeka, Hajro ef. Tutić se osvrnuo i na ličnosti koje su obilježile našu savremenu historiju, ostavljajući neizbrisiv trag i snažno oblikujući ponos sandžačkog naroda. Među njima, kao prvak, rahmetli muftija Muamer Zukorlić.
“Da ništa nemamo i da ništa nismo imali u prošlosti – samo što smo iznjedrili muftiju Muamera Zukorlića koji je postao priznat u cijelom svijetu sa svojom inteligencijom, oštrinom, pameću i znanjem – mislim da imamo razloga da se ponosimo i da mi nosimo, ne samo ime, već i taj bajrak, a Sandžak, ustvari, znači bajrak, te da smo mi, bez ikakvog pretjerivanja, bajraktari”, ističe Hajor ef. Tutić.
Dan Sandžaka nije samo datum – to je podsjetnik na korijene, na borbu, na čast i na ljude koji su kroz vrijeme nosili i čuvali naš bajrak. Kroz riječi Hajro ef. Tutića jasno je da Sandžak nije geografski pojam, već živ osjećaj pripadnosti. Zato ga obilježavamo s ponosom – kao zavjet da vrijednosti koje smo naslijedili ostanu putokaz generacijama koje dolaze.
SANA – H.Š.
FOTO: SANA
