
U Sandžačkom jutru govorili smo o novinarstvu, profesiji koja je stub svakog društva, ali i put pun izazova, odgovornosti i stalne borbe za istinu. Mlada novinarka portala A1 Zerina Torbić za kratko vrijeme postala je prepoznatljiva po istraživačkim pričama koje je donosila sa terena.
Sa Zerinom smo razgovarali o njenom putu u svijet novinarstva, o tome kako izgleda traganje za pravovremenom i provjerenom informacijom, ali i o tome kakav je položaj žena u novinarstvu danas. Sebe nije vidjela kao novinara, sasvim spontano je došla do tog posla, a danas, kaže, ne bi mogla zamisliti život bez njega. Žene su stub društva, istakla je ona, pa se u posljednje vrijeme sve više prostora daje ženskoj populaciji i u ovom poslu.
“Nikada nisam mislila da ću to raditi. Obzirom da sam nesvjesno ušla u ovaj posao, vremenom mi je sve to došlo prirodno. Oni koji u ovo ulaze svjesno, te i da sam ja imala vremena da razmišljam mnogo o tome šta bi bilo kad bi bilo možda se na kraju i ne bih odlučila. Sreća je što je sve nekako bilo spontano. Dosta je odgovoran posao, dosta svog privatnog vremena moraš odvojiti za posao, radi se i prekovremeno, jer pravi novinar nema svoje radno vrijeme. Kada sam tek počela raditi ovaj posao, a relativno sam kratku u tome, neke dvije godine, starije kolege su mi rekle kad uđem u ovaj posao i uđe mi to u krv, dosta teško izlaziš iz cijelog tog kruga. To je stvarno istina i zaista sad ne znam šta bih drugo radila da ne radim ovaj posao. Kada pričam sa te strane izazova – do sada je sve bilo u najboljem redu. Naravno, bilo je i nekih situacija, ali kad uđeš u ovaj posao ti sebe negdje pripremiš i vremenom se naučiš da do svega može da dođe na terenu. Naučiš i svoja prava kao novinar i šta je to što ti možeš i trebaš kao novinar, šta je ono što nikada ne smiješ da uradiš. I onda kada imaš sve te postulate i nekog pravog ko će da te usmjeri, nemaš većih problema”, kaže Zerina.

Ovaj posao ne može raditi osoba koja nema empatije, te ona koja nije spremna na brojna odricanja. Put nije lak, ali su plodovi ostvarenog veoma slatki.
“Mislim da osoba koja nije emotivna i empatična ne može raditi ovaj posao. Ovaj posao zaista iziskuje da možeš da se izmjestiš iz jedne u drugu ulogu, iz druge u treću. Mislim da je neophodno imati tu dozu empatije i emocije kad prenosiš neku priču, da ti ljudi vjeruju. Ako ljudi ne mogu da ti vjeruju, nisi ubjedljiv i nemaš tu emotivnu crtu – mislim da ne pije vodu i da neće ići. Ne držiš pažnju. Zato mislim da je neophodno biti emotivan u ovom poslu i mislim da sve kolege koje ja poznajem ovdje imaju tu neku dozu i crtu emocije i empatije – neko manje, neko više”, istakla je Zerina Torbić.

Zerina Torbić poručuje da novinarstvo nije samo profesija, već životni poziv koji traži hrabrost, empatiju i stalnu spremnost na učenje. A kada se jednom uđe u svijet vijesti, priča i ljudi – teško je odustati. Zato novinarstvo ostaje prostor u kojem se istina traži srcem, a odgovornost nosi s ponosom.
SANA – H.Š.
FOTO: SANA





