U digitalnoj eri svaki naš klik, pretraga ili objava ostavlja trag često nevidljiv, ali itekako prisutan. Dok tehnologija napreduje brže nego ikada, pitanje koje se sve češće postavlja glasi je, gdje zapravo završavaju naši podaci i koliko smo zaista zaštićeni u „oblaku“?
Granice između privatnog i javnog prostora postaju sve tanje, a digitalni identiteti sve ranjiviji.
“Teško je zaštiti svoje podatke i sam Zakon nije dovoljnan da ih zaštiti. To je samo u teoriji, dok u praksi nije uvijek. Mislim da je na nama da gledamo da ne prihvatamo sve što nam aplikacije na telefonu nude, prilikom preuzimanja ili prihvatanja uslova korišćenja”, kaže studentica Sumejja Hajrović.
Dok korisnici interneta svakodnevno dijele ogromne količine ličnih informacija, često nesvjesni posljedica, pravni okviri pokušavaju da uspostave ravnotežu između tehnoloških inovacija i zaštite osnovnih prava građana.
“Pod pojmom “lični podaci”, ne podrazumijeva se samo naše ime i prezime, već i naš meil. Svaki naša obična pretraga predstavlja digitalni trag koji gradi naš digitalni identitet. Sve više smo svjedoci da aplikacije zahtiujevaju da prate naše druge aktivnosti na aplikacijama. Zatim određena ograničenja, gdje mi čekiranjem dozvoljavamo pristup našim fotografijama i sve to utiče na naš lični identitet”, podvlači studentica Ajtana Đerlek.
U eri u kojoj podaci postaju nova valuta, ključno pitanje ostaje, ko zaista upravlja našim informacijama i može li zakon zaista uhvatiti korak s digitalnim svijetom koji ne poznaje granice?
FOTO/TEKST: SANA-A. Alić
