Svjetski dan borbe protiv trgovine ljudima obilježava se 30. jula, s ciljem podizanja svijesti o ovom globalnom problemu.
Ovaj dan ustanovile su Ujedinjene nacije (UN) 2013. godine kako bi podstakle prevenciju, zaštitu žrtava i jaču međunarodnu saradnju u borbi protiv trgovine ljudima.
Podaci UN-a kažu da svake godine stotine hiljada žena, djece i muškaraca postanu žrtve trgovine ljudima i različitih oblika eksploatacije.
“Danas o trgovini ljudskim bićima, na bukvalno drugom mjestu, odmah tu negdje iza trgovine drogom, smatra vrlo unosnim biznisom. Zbog čega je to tako? Zbog brojnih kriza koje se dešavaju na Bliskom istoku i brojnih kriza koje se dešavaju u značajnom nerazvijenom dijelu svijeta. Onda ti ljudi pokušavaju na bilo koji način, bukvalno daju sve, prodaju kuće, sav novac predaju, samo da bi na neki način prešli u takozvani sigurniji svijet, odnosno u zemlje Zapadne Evrope. I vrlo često pojedini, nažalost, prebjegnu na tom putu. Vrlo opasni putevi kojima oni kreću. Znači, nije to sad samo interesantno da se radi o Evropi, riječ je o području zemalja Zapadne Evrope. U medijima vidimo da Amerikanci prave visoke zidove, da prave žice tim zidovima, pokušavaju da fizički onemoguće da oni pređu granicu, da oni prolaze granice. Naravno, prelaze brodovima, prelaze noću, mnogi stradavaju na tim putevima, a naravno oni koji su organizatori svih tih trgovina zarađuju ogromnu količinu novca”, kazao je prof. dr Enver Međedović, stručnjak iz oblasti bezbjednosti.
Međedović ističe da se trgovina ljudima često odvija tako što se migranti kriju među točkovima ili u teretnom prostoru vozila, pokušavajući da stignu do zemalja zapadne Evrope.
“Vrlo često se dešava da u BiH ljudi budu dovedeni do Novog Pazara i onda čak iz Novog Pazara kreću dalje u zemlje Zapadne Evrope.Bilo je slučajeva da, pošto znamo da u Pazaru ima puno prevoznika koji se bave transportom ljudi autobuskim linijama za zemlje Zapadne Evrope, prije svega Njemačku, da se bukvalno nekako smjeste i zavuku među točkove autobusa, vrlo profesionalno, a ljudi spremni da tu provedu 24 sata, pa nekad i mnogo više, da se ne pomjere, samo da dođu u zemlje Zapadne Evrope. Pa se dešava, recimo, da ne mogu više da izdrže, pa onda na graničnim prelazima izađu. Međutim, njima je samo cilj da prođu, da dođu do zemalja, da li je to Austrija, do zemalja Zapadne Evrope, da li je to Njemačka, znači na tom putu, da li je to Italija, Slovenija i tako dalje. I onda kada dođu tu, onda ih zadrže, a to su skroz drugačija pravila za njih”, dodao je profesor Međedović.
Dodaje da je Srbija izmijenila zakonske okvire, te da su novim rješenjima predviđene strožije zatvorske kazne, u zavisnosti od težine krivičnog djela. Ipak, naglašava da je dokazivanje ovog krivičnog djela izuzetno složeno.
“I ono što naša država pokušala jeste izmjena zakonskih okvira koji se odnose na organizatore ilegalne trgovine ljudima. To je član 350. Krivičnog zakonika Republike Srbije i do sada je u tom članu postojala novčana kazna. Znači, onaj ko je prevozio migrante bez drugog, dobije novčanu kaznu ili robiju na nanogvicu i tako dalje. Međutim, predviđeno je tim izmjenama zakonskog propisa da minimalno bude zatvorska kazna tri mjeseca. I onda se ide na zatvorsku kaznu, pa naravno, u zavisnosti od težine djela, da budu teže zatvorske kazne, predviđene čak i do 12 godina zatvora za organizaciju ilegalne trgovine ljudskim bićima. Međutim, ono što je problem jeste jako teško dokazati. Kada se pokuša, da kažem, pokrivati, mora se dokazati prvo da postoji ko je. Znači, ako ja prevezem neke ljude, to postoji ko je, kako neko identifikuje koliko imam novca koji je spremljen kod mene prilikom prelaska i tako dalje. Drugo jeste da postoje svjedoci, znači, koji su vidjeli te migrante da su prešli iz naše zemlje u drugu ili su ušli u našu zemlju, što je danas jako teško obezbijediti. Posebno ukoliko stoje organizovane kriminalne grupe. Ukoliko stoje kriminalne grupe koje imaju podršku od nekih navodnih institucija, tako da kažem, onda je jako teško to i dokazati. I ako realno gledamo, sudska praksa je takva da je mali broj slučajeva vođenih postupaka vezanih za ilegalnu trgovinu migrantima”, podvlači on.
Zaključuje da je broj pravosnažnih presuda i izrečenih sankcija i dalje mali, što, kako ocjenjuje, ukazuje na nedovoljno efikasan represivni sistem u borbi protiv ovog oblika kriminaliteta.
