Umjetničko djelo nije samo ono što vidimo, već i sve ono što ono pokreće – pitanja, tumačenja i različite poglede na umjetnost. Upravo s tim ciljem, profesor Mehmed Slezović održao je interaktivni čas sa studentima Departmana za umjetnost Univerziteta u Novom Pazaru, koristeći izložbu djela Bahaudina Selmanovića kao konkretan primjer za proučavanje teorije umjetnosti.
Umjesto uobičajenog pristupa nastavi, studenti su imali priliku da kroz neposredan susret s umjetničkim djelom analiziraju njegove različite slojeve, razumiju likovne izraze i otvore pitanja koja prevazilaze samo vizuelni doživljaj slike.
„Mi smo danas imali jedan čas koji se tiče samih osnova umjetničkog djela, odnos estetskog i umjetničkog sistema umjetnosti, teorija umjetnosti koje postoje, tako da se ovaj slikar nekako namestio, ako mogu tako kolokvijalno da kažem, da prosto taj čas produžimo na jednom konkretnom primjeru i da ukažemo na brojne problem, odnosno slojeve umjetničkog djela, koje mi izučavamo kroz predmet Teorija forme.”
Djela Bahaudina Selmanovića poslužila su kao povod za otvaranje brojnih estetskih pitanja i sagledavanje umjetnosti izvan njenih vidljivih formi. Ovakav pristup studentima pruža mogućnost da teorijska znanja povežu s konkretnim primjerima i razvijaju vlastiti kritički odnos prema umjetničkom stvaralaštvu.
„To bi bilo nešto od fundamentalne vrijednosti – jedna vrsta časa koja ne bi mogla da se zamijeni nijednom drugom vrstom časa. Sva je sreća što ova izložba otvara brojna estetska pitanja u koja likovna kritika, rekao bih, nije ulazila s dovoljnom dubinom. Budući da predajem taj teorijski predmet, imao sam priliku da vrlo konkretno ukažem na te probleme.“
Povezujući teoriju i praksu, ovakav vid nastave studentima omogućava neposredno upoznavanje s umjetničkim djelom i njegovim značenjima. Izložba Bahaudina Selmanovića tako je postala više od prostora za posmatranje umjetnosti – pretvorena je u učionicu u kojoj se znanje razvija kroz dijalog, analizu i kritičko promišljanje.
