Na glavnom pretresu pred višem Sudu u Beogradu u slučaju Štrpci, zločin protiv civilnog stanovništva, ispitana su tri svjedoka, to su oštećeni Nail Kajević, Selma Čolović i Ragip Ličina. Niko od njih nema neposredna saznanja o zločinu
-Nažalost, dovođenje u vezu sa samim optuženim na osnovu njihovih iskaza nije moguće. Međutim, ipak ljudi daju informacije koje sa svim ostalim dokazima mogu da stvore jednu cjelovitu sliku, kaže Marina Kljaić pravna zastupnica žrtava.
Pravda koja se toliko dugo čeka, kažu, i nije pravda ali bolje je ikada rješiti nego nikad. Nažalost, vrijeme uzima danak.
-Danas smo upravo imali tu situaciju da gospođa Koviljka Buzov, supruga stradalog Tome Buzova nije u mogućnosti iz zdravtsvenih razloga da pristupi Sudu kao svjedok.
Nailu Kajeviću iz Prijepolja, iz voza Beograd-Bar otet je brat u tridesetoj godini života. Bio je beogradski student, radio jedno vrijeme u Beogradu, potom u pošti u Priboju. Tog dana vraćao se s druženja u Beogradu. Do danas nisu nađeni njegovi posmrtni ostaci
-Ono što je dobro da je počelo suđenje poslije 27 godina a šta očekujem vidjet ćemo da li u ovoj državi ima Suda i da li Sud radi svoj posao. Da li ima pravne države ili se to samo zove država.
-Da li očekujete možda da će ovo suđenje dokazati umiješanost državnog vrha? Mislim da sud neće ići u tom pravcu. To je već dokazano samim tim 1992. godine kad je „Željeznica“ donijela dio dokumentacije i skinula tajnost s te dokumentacije jasno i nedvosmisleno se vidi da je to bilo koordinirano s Vojskom SRJ i policijom Srbije, a da je zločin počinila Vojska RSrpske. Tada nije bilo paravojnih formacija, sve su bile pod kontrolom Vojske, tako su izjavile njihove starješine.
Jedna vojska, jedna država zajednički su radili sve aktivnosti a samim tim i činjenica da željeznica nije skinula tajnost s dokumentacije koja tako nije ni dostavljena a planirano je mjesec dana unaprijed da će voz biti zaustavljen i da će do toga doći, kao i da će kasniti na stanicu na koju nikad brzi voz dotad nije stajao, policajci koji su bili u pratnji voza imali su nalog da pomognu Vojsci Republike Srpske u tom događaju, i sve su to, naglašava Kajević potvrde o zajedničkoj akciji kao uostalom i sva suđenja za ratne zločine koja su pokazala takve tvrdnje.
-Sve se činilo da zločin zastari i sve se činilo da nema leša jer tad ne bi bilo ni događaja. Međutim, Drina je počela da izbacuje posmrtne ostatke i onda više nisu mogli taj adut koristiti. Što se tiče satisfakcije za porodice većina onih kojima je bila potrebna pomoć i koji su trebali da je dobiju kao i razumijevanje od strane države nisu je dobili. Sad je to sve zakasnilo….sad su to većinom zreli ljudi, kaže Kajević
Da podsjetimo, pripadnici paravojne formacije „Osvetnici“, predvođeni Milanom Lukićem i Nebojšom Ranisavljevićem, iz voza 671 na pruzi Beograd – Bar u mjestu Štrpci, oteli su dvadeset putnika nesrpske nacionalnosti, građana tadašnje Savezne Republike Jugoslavije, koje su potom ubili kod Višegradske Banje, na teritoriji Bosne i Hercegovine. Ubijeni su bili su iz Prijepolja, Bjelog Polja, Beograda i Podgorice. Najstarija žrtva imala je 59, a najmlađa 16 godina. Do danas su pronađeni posmrtni ostaci samo četiri žrtve. Milan Lukić pravosnažno je osuđen za ratne zločine u Višegradu na doživotnu zatvorsku kaznu pred Tribunalom u Haagu 2012. godine. Za zločin u Štrpcima dosad su pravomoćno osuđeni Nebojša Ranisavljević koji je pred Višim sudom u Bijelom Polju 2003. godine osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 15 godina i Mićo Jovičić protiv kojeg je vođen postupak pred Sudom Bosne i Hercegovine, priznao krivicu i osuđen na kaznu zatvora od pet godina. Za zločin u Štrpcima pred Sudom Bosne i Hercegovine u toku je suđenje deseterici optuženih, među kojima su Luka Dragičević, zapovjednik Višegradske brigade VRS-a, i Boban Inđić, zapovjednik Interventne čete u Višegradskoj brigadi VRS-a. Nakon tri godine čekanja u oktobru prošle godine Apelacioni sud u Beogradu potvrdio je optužnicu protiv peterice pripadnika Višegradske brigade VRS (Gojka Lukića, Ljubiše Vasiljevića, Duška Vasiljevića, Jovana Lipovca i Dragane Đekić) za zločin koji je počinjen u Štrpcima.Početak glavne rasprave bio je zakazan za januara 2019. godine, ali je odgođen zbog bolesti jednog od optuženih. Porodice 20 žrtava zločina 26 godina čekaju sudsku pravdu i priznanje statusa porodica civilnih žrtava rata.
