U školama širom zemlje, nastava za učenike od prvog do osmog razreda prolazi kroz period intenzivnih preispitivanja. Dok se obrazovni sistem suočava s promjenama koje nameće savremeno društvo, ključna pitanja ponovo izlaze na površinu, šta najviše otežava usvajanje znanja, da li škole dovoljno dobro prepoznaju potrebe djece i koje strategije pružaju stvarnu podršku u učionici?
Stručnjaci upozoravaju da pažnju najmlađih sve češće remete digitalne distrakcije, nedostatak koncentracije i neravnomjeran tempo razvoja među učenicima.
“Za roditelje nije dovoljno da su samo fizički prisutni, već moraju biti tu i psihički za svoju djecu. Sam taj uzrast osnovaca je takav, jer su djeca u pubertetu, te je bitno da razgovaraju, osluškuju ih i da primećuju kada im se dijete povuče. Kada dođe kući iz škole da ga pitaju kako mu je prošao dan i da li mu je gradivo bilo obimno i zajedno odrade domači zadatak”, poručuje pedagog Emina Smailović.
Kako poručuju stručnjaci, pravi napredak dolazi onda kada se svakom djetetu omogući da uči u skladu sa svojim tempom, interesovanjima i sposobnostima.
“Zaista, svi nastavnici su dobro obučeni i prisutni su u radu sa svojim učenicima. Nekada kažem, da više rade sa djecom u školi nego sa svojom kući. Ja volim da ispred sebe otvorim elektronski dnevnik i da pratim situaciju učenika. Moram kazati, da mi se u petak javio jedan razredni starešina, sa porukom, da je učenik popravio ocenu za dva stepena više, gdje sam bila srećna i ponosna na dijete”, podvlači pedagog.
Dok se sistem i dalje prilagođava novim okolnostima, jedno je izvjesno ulaganje u podršku učenicima od najranijih razreda predstavlja najvažniji korak ka snažnijem, kvalitetnijem i pravednijem obrazovanju.
FOTO/TEKST: SANA-A. Alić
