U vremenu ubrzanog načina života, rani period djetinjstva sve češće se prepoznaje kao ključna osnova za kasnije emocionalno, socijalno i kognitivno funkcionisanje pojedinca. Savremena psihologija ukazuje da upravo u prvim godinama života nastaju obrasci koji u velikoj mjeri oblikuju ličnost, način reagovanja na stres i kvalitet odnosa u odraslom dobu.
Stručnjaci ističu da razvoj djeteta ne zavisi isključivo od genetskog naslijeđa, već od stalne interakcije urođenih predispozicija i okruženja u kojem djete odrasta.
“Genetski faktori su bitni u vidu razvoja nekih oblika ponašanja ili razvijemo neki vid patologije, ali nije ključni razlog već je sredina ta koja može da koči i podrži predispoziciju koju mi u sebi imamo”, kaže Emina Torbić, asistentica UNP-ak.
Poseban izazov savremenog roditeljstva predstavlja izloženost djece digitalnim tehnologijama u najranijem uzrastu.
“Jako je bitno da nađemo meru i granicu iz razloga što djeca mnogo vremena provode pred ekranima i samim tim telefoni budu zamjena za odnos roditelj-dijete, što nije poželjno jer se mogu razviti poteškoće i javiti problemi u ponašanju a koji nisu dobri, što na kraju dijete vuče od socijalizacije”, pojašnjava Torbić.
Naglašava se i značaj igre kao osnovnog sredstva kroz koje djete upoznaje svijet, razvija kreativnost i uči socijalna pravila.
“Posebno kod djece koja nemaju u porodici braću i sestre, jer ukoliko se previše vremena provodi sa roditeljem to nije prirodno stanje djeteta već ono treba da se igra i druži sa svojim vršnjacima kako bi razvilo timski duh”, podvlači Torbić.
Stručnjaci poručuju da je pravovremeno prepoznavanje odstupanja u razvoju i traženje stručne pomoći znak odgovornog roditeljstva, a ne slabosti. Zdrav razvoj djeteta, kako ističu, nije samo privatna porodična stvar, već i pitanje šire društvene odgovornosti.
FOTO/TEKST: SANA-A. Alić
