U svijetu koji se mijenja brže nego ikada, i obrazovni sistem prolazi kroz duboke transformacije digitalizacija učionica, integracija vještačke inteligencije, novi načini učenja i potpuno drugačija očekivanja učenika. Ipak, postavlja se pitanje, da li tempo promjena u školi prati brzinu promjena u društvu?
Nastavnica bosanskog jezika i književnosti, Senada Husović, ističe da se u posljednjih 15 godina obrazovni sistem promijenio više nego u prethodnih pola vijeka.
“Najveća promjena u obrazovanju jeste prelazak sa tradicionalnog modela, gdje je učenik bio pasivni posmatrač koji prima informacije, na model u kojem učenik postaje aktivni učesnik u procesu učenja. Digitalizacija je ubrzala pristup znanju, ali je istovremeno donijela i promjene u načinu na koji djeca uče i komuniciraju”, objasnika je ona.
Prema njenim riječima, jedna od najvećih zamki današnjice je poistovjećivanje moderne škole sa tehnologijom.
“Škola se mijenja i prati promjene u tehničkom, odnosno tehnološkom napretku, ali sporije nego što se mijenja društvo, tako da ne može u cijelosti da isprati ono što djeca očekuju i na šta se oni baziraju. Postoji, dakle, određeni sukob između formalnog obrazovanja i realnih životnih veština, odnosno nedostatak koraka u praćenju ove modernizacije”, naglasila je nastavnica bosanskog jezika i književnosti.
Kada je riječ o motivaciji današnjih učenika, Husović je jasno i direktno kaže.
Senada Husović, nastavnica bosanskog jezika i književnosti
“Mogli bismo reći da nisu nužno manje motivisani, nego da su drugačije motivisani negdje traže smisao, dinamiku, povezanost sa svojim stvarnim životom. Klasična nastava trenutno im ne odgovara, ne odgovara njihovom senzibilitetu i njihovoj živosti. Psiholozi su primjetili da je stepen koncentracije kod djece sve niži i da se sve manje mogu fokusirati na duže tekstove ili lekcije, recimo iz bosanskog jezika ili književnosti. Upravo zbog toga nastava treba da se prilagodi njihovom tempu i načinu razmišljanja”, istakla je Husović.
Kako naglašava izazov za nastavnike nije samo prenijeti znanje, nego ga učiniti relevantnim, pokazati mladima zašto je učenje važno u stvarnom životu, a ne samo zbog ocjene.
“Nekako je uloga nastavnika da razvija kritičko mišljenje kod učenika, da mu pomogne da razvije vlastiti način razmišljanja, sposobnost da razlikuje dobro od zla, istinu od laži i tako dalje. Djeca dolaze u susret sa mnoštvom informacija čija tačnost često nije provjerena, a oni sami ne znaju koliko su te informacije pouzdane”, podvukla je Husović.
Prema riječima naše sagovornice tehnologija pomaže, ali ključ su motivacija, praktične vještine i podrška nastavnika koji znaju kako ih usmjeriti.
FOTO/TEKST: SANA-A. Alić-Kahrimanović
