Ministar u Vladi Republike Srbije zadužen za pomirenje, regionalnu saradnju i društvenu stabilnost prisustvovao je i obratio se na skupu i učestvovao na komemorativnoj šetnji „Štrpci bez mezara“ u Prijepolju, koju je organizirala Bošnjačka kulturna zajednica, u znak sjećanja na žrtve zločina u Štrpcima.

Na današnji dan navršavaju se 33 godine od zločina u Štrpcima, kada su nevini civili oteti iz voza i ubijeni samo zbog svog imena i identiteta. Ova godišnjica predstavlja podsjetnik na bol porodica žrtava, ali i trajnu obavezu društva da njeguje kulturu sjećanja, istine i pravde, kako se slični zločini nikada više ne bi ponovili.
Komemorativnom skupu i šetnji

„Štrpci bez mezara“ prisustvovao je veliki broj građana, kao i predstavnici porodica žrtava. Među zvanicama su bili narodni poslanik Edin Numanović, savjetnica ministra kulture Nermina Ahmetović, te predstavnici Stranke pravde i pomirenja – odbora iz svih gradova i opština Sandžaka.

Skupu i šetnji prisustvovala je i delegacija Lige socijaldemokrata Vojvodine iz Novog Sada na čelu sa liderom Nenadom Čankom.

Program je započeo na platou ispred Doma kulture u Prijepolju, a privi od govornika bio je Muhamed Bašić ispred Opštine Prijepolje.

“Više od tri decenije sudbina naših sugrađana nije do kraja rasvijetljena. Zato tražimo od nadležnih institucija da smognu snage i istraju u potpunom rasvjetljavanju ovog gnusnog zločina, kako bi svi nalogodavci i počinioci bili adekvatno procesuirani i kažnjeni. Također tražimo da žrtve ovog zločina dobiju status civilnih žrtava rata. To bi bio minimum institucionalne odgovornosti i ljudske pravde prema žrtvama i njihovim porodicama. Podsjetimo se kur’anskog ajeta:

„Ko ubije jednog nedužnog čovjeka, kao da je ubio cijeli svijet; a ko spasi jedan život, kao da je spasio cijelo čovječanstvo.“ Neka nam ova poruka bude trajni podsjetnik na svetost ljudskog života i obavezu da istrajemo u istini i pravdi.”

Dok smo zajedno i dok stojimo jedni uz druge, zlo neće pobijediti, poručio predsjednik Lige socijaldemokrata Vojvodine Nenad Čanak.

“Ne mogu vam reći „dobar dan“, jer ovaj dan nije dobar. Nije dobar zato što nisu sve škole u ovoj zemlji prvi čas posvetile tragediji koja se dogodila na stanici Štrpci. Nije dobar zato što drugi čas nije bio posvećen tome da djeca nauče šta je pogrom i šta znači kada se mržnja otrgne kontroli. Jer koliko god zaboravljali šta se desilo, ako ne učimo – rizikujemo da se to ponovi. Danas sam ovdje kao penzioner. Nemam nijednu državnu, partijsku niti političku funkciju. Došao sam vođen ljudskom potrebom da, kao i toliko godina ranije, stanemo jedni pred druge, pogledamo se u oči i sjetimo se nevino ubijenih ljudi – ubijenih samo zato što su nosili prezime koje se nije svidjelo njihovim krvnicima. I da se sjetimo Tome Buzova, Splićanina koji je stao u njihovu odbranu i koji je ubijen zajedno s njima. Njegova žrtva govori da krvnicima nisu važni ni nacija ni vjera – oni imaju samo krvave ruke. To ovdje nikome ne treba posebno dokazivati. Zato vam još jednom kažem: dok smo zajedno i dok stojimo jedni uz druge, zlo neće pobijediti.“

Narodni poslanik Edin Numanović istakao je u svom obraćanju da je pravda preduslov sigurnosti i dostojanstva za sve nas.

“Možda će neko reći da je 27. februar 1993. godine davna prošlost, možda čak i vrijeme prije nego što su neki od nas rođeni. Ali zbog svih nedovršenih procesa, zbog nedovršene pravde i boli koja i dalje traje – to nije samo prošlost. To je naša sadašnjost. A ukoliko se ne izborimo za potpunu istinu i pravdu, ukoliko se ne otkriju svi nalogodavci i učesnici ovog zločina, to može postati i naša budućnost. Ne tražimo osvetu i ne želimo širiti mržnju, jer mržnja na kraju sagori onoga ko je nosi u sebi. Tražimo pravdu – kako bismo imali svjetliju i sigurniju budućnost. Pravda se ne tiče samo porodica žrtava niti samo Bošnjaka. Postoje univerzalne ljudske vrijednosti koje moramo poštovati. Kada bih bio pripadnik većinskog naroda, zabrinuo bih se da živim u mjestu u kojem slobodno šetaju ljudi koji su učestvovali u ovakvom zločinu, a nisu kažnjeni. Brinuo bih se za svoje dijete, za njegovu sigurnost i budućnost. Mjesto zločincima je u zatvoru. Pravda je preduslov sigurnosti i dostojanstva za sve nas. Nastavit ćemo da na dostojanstven način obilježavamo ovaj dan, onako kako je rahmetli akademik muftija Muamer Zukorlić utemeljio praksu sjećanja i protesta. Jer ovo nije samo obilježavanje prošlosti – ovo je i protest zbog sadašnjosti i zbog budućnosti.”

Prisutnima se na kraju obratio ministar Usame Zukorlić naglašavajući da će se za Štrpce šetati sve dok se pravda ne ispuni – ne samo prema porodicama žrtava, nego prema kompletnom bošnjačkom narodu u ovoj opštini.

“Želim da vas obavijestim da sam, u skladu sa svojim nadležnostima, kao ministar zadužen za oblast pomirenja i društvenu stabilnost, pokrenuo inicijativu pred resornim ministarstvom za rad, socijalnu politiku i boračka pitanja da porodice žrtava zločina u Štrpcima dobiju priznati status u ovoj državi. Također sam pokrenuo inicijativu da im se isplati reparacija, kako bi se makar djelimično ublažila bol koju proživljavaju decenijama. Imamo dobar primjer Crne Gore, kao minimalni prag na koji bi se i naša država trebala ugledati kada je riječ o odnosu prema ovom pitanju. Treća inicijativa odnosi se na to da se datum zločina u Štrpcima uvrsti u zvanične liste i kalendar državnih datuma Republike Srbije.

Kako ćemo ispuniti pravdu? To je pitanje o kojem govorimo, o kojem brinemo, u koje ponekad i sumnjamo. Ali izborit ćemo se, braćo i sestre, tako što nećemo odustati da govorimo o zločinu u Štrpcima. Tako što nećemo odustati od zahtjeva da se pravda ispuni. Tako što ćemo se boriti za porodice žrtava. Želim posebno da iskažem poštovanje članovima porodica koji su danas ovdje, koji su nakon 33 godine, uprkos pritiscima, padovima i zastrašivanjima, smogli snage da nastave borbu za pravdu. Želimo pravdu. Želimo ono što svako želi za sebe. I ne želimo drugome ono što ne želimo sebi.

Braćo i sestre, riješit ćemo, ako Bog da, ove probleme. Ali tek kada se ujedinimo kao narod. Luksuz podjela sebi više ne možemo priuštiti. Moramo se ujediniti – politički, društveno, vjerski, akademski, privredno – svi zajedno, kako bismo se izborili za ono što nam pripada. Obradovala me inicijativa obnove šetnje za Štrpce. Propali su svi pokušaji da se ona ugasi i da se sjećanje utiša.“

Nakon obraćanja prisutni su se zaputili u komemorativnu šetnju do spomen obilježja u Šarampovu gdje su položili ljiljane na spomenik i proučili fatihu.