U živom programu u emisiji Pretres sinoćnja tema bila je sudska parnica: ” Imam protiv svojih džematlija ”. Gosti autora i voditelja Salahudina Fetića, hfz. Abdurahman ef. Kujević, advokat Velija Murić poznat po zauzimanju prava Bošnjaka na Balkanu i jedan od optuženih Arben Jakupi.

Povod ovih dešavanja je isključivanje hfz-a Abdurahman Kujević koji je ujedno i pomoćnik Sandžačkog muftije za Južni Sandžak i Da'wu iz Islamske zajednice u Crnoj Gori.

,, Ono što se dogodilo na kraju 2014 god., zaista je nešto nepoimljivo da se može dogoditi u bilo kojoj instituciji posebno ne u instituciji koja promovira pravdu, moral i sve ostale vrijednosti.“
A da li se radi o montiranom procesu advokat Murić je iznio svoj stav.

,,Krivično se može odgovarati samo zbog toga ako neko remeti, zabranjuje i ometa obavljanje vjerskih obreda. A ovo što su oni uradili to se maltene događa svakodnevno u džamijama.“
Optuženi Jakupi za kojeg je sud utvrdio da nije kriv poručuje da je taj akt sam po sebi dokaz da su i ostala dvojica nevini.

,, To je za pravnike jedna neverovatna stvar. Oni predviđaju probleme u Islamskoj zajednici koje će neko kreirati. Ti problemi su već krenuli na terenu, jer su aktivno krenuli u razbijanju Islamske zajednice jer su udarili na stub muslimana.“

Autoritet muslimanima nemojte nametati jer time pravite razdor, probleme pokušavajući da nametnete autoritet koji oni ne priznaju, glavna je poruka ljudi iz Južnog Sandžaka.

Dženefa Zećović

Manjinska poslanička grupa SDA Sandžaka-PDD podnijela je Skupštini Srbije na razmatranje i usvajanje po hitnom postupku rezoluciju za rješavanje manjinskih pitanja u Srbiji, izjavio je danas predsjednik te grupe Sulejman Ugljanin.

On je novinarima u Skupštini Srbije rekao da ta rezolucija utvrđuje najkraći sigurni put kojim Srbija treba da ide kroz poglavlje 23 i sva ostala poglavlja do punopravnog članstva u Evropskoj uniji.

Predložena rezolucija, kako je istakao Ugljanin, zasnovana je na Ustavu Srbije, na međunarodeno pravnim dokumentima koje je Srbija ratifikovala i na Rezuluciji o ulozi Skupštine u pregovorima o pristupanju Srbije Evropskoj uniji.

“Usvajanjem te rezolucije biće uklonjene mnoge prepreke koje stoje na putu Srbije ka EU, a time ćemo pokazati i odlučnost i sporemnost za iskrene, suštinske razgovore o pritupanju EU”, rekao je šef Poslaničke grupe SDA Sandžaka-PDD.

Ta poslanicka grupa okuplja manjinske zajednice i ima pet poslanika u Skupstini Srbije.

Vrijednost imovine svih pet dijelova HK “Vojin Popović” procijenjena je na preko 445 miliona dinara, organizovano je nekoliko tendera za prodaju, koji su bili neuspješni sve do poslednjeg na kojem je konačno došla ponuda ali odgovora na ponudu nema.

Jedini koji je podnio ponudu za kupovinu Holding kompanije “Vojin Popović” je Konzorcijum kojeg čine “M.N. Petrol Company” iz Novog Pazara i Kenan Gunaj. Odgovora na žalost još uvijek nema a o važnosti prodaje ovog preduzeća u temi dana govorio ekonomista Šemsudin Plojović.
,,Postoji nešto što u makroekonomskoj teoriji se zove granica ekonomskih mogućnosti, koja zavisi od resursa I tehnologije kojom koristite taj resurs.”
Na pitanje kakva je sudbina ljudi koji su ponijeli teret propadanja ,,Vojin Popović” Plojović odgovara.
Oni su zaista podnijeli teret nepravedno u situaciji koja nije bila pravedna prema njima.”
A šta je dovelo do nekoliko neuspješnih tendera, po mišljenju Plojovića to je da su ljudi sa položaja bili vođeni ličnim ineteresima.
,, Smatram da su ljudi koji su mogli da utiču na riješavanje problema bili vođeni ličnim interesima koji ovog puta nisu ostvareni.”

“Vojin Popović” je od 2005. godine u stečaju, o kojem radnici tvrde da je montiran, zbog duga od samo 100.000 evra. Država je bivšim radnicima te kompanije podijelila na ime socijalne pomoći 2011. godine po 465.000 dinara.

Dženefa Zećović

U petak, nakon džume namaza izgorjela kuća sedmočlane porodice Pljakić u selu ugao u Sjenici. Čitav život nestao u trenu – sve što su gradili s deset prstiju teško i mukotrpno. Iznijeli nisu ništa, a i oni se jedva uspjeli spasiti.

Broj za pomoć: 064 351 66 77

Faik je tu rođen, tu zasnovao porodicu, i sad bez ičeg. Smješteni kod komšija u maloj sobi.

Jak vjetar, priča Faik, otežavao gašenje. Ni vatrogasci nisu mogli ništa učiniti.

– Teško mi je, nemam ništa. Da ako će nam Bog pomoći, dobri ljudi, da se smjestimo ponovo, kroz plač govori Jasmina.

Jedan sin bio u školi tog dana. I danas je u šoku. Kaže, djeca mu rekla, gori ti kuća. Nije mogao vjerovati da se to njemu dešava i trčao je plačući.

– Moji drugovi imaju kuću, ja je više nemam, kaže Almin

Za sve je ovo tragedija. Svima je žao, ne samo u selu. Kažu, to je mnogo dobra porodica, koja nikad ni ružnu riječ nije rekla.

Ovo je početak još jedne akcije. Imati, pa nemati, ne daj Bože nikom. Ekipa CHR Hajrat donijela i novčanu pomoć, da kupe šta im je trenutno najpotrebnije.

– Znajte da niste sami. Vratit ćemo se, biti uz vas. Molim sve dobre ljude da pomognu ovoj porodici da ponovo ima svoj dom, poručio Mirsad ef. Bećirović, direktor.

I danas ljudi dolaze, gledaju, obilaze zgarište, jedino što je ostalo. Pešter- ledena i surova, bez krova usred zime- da se nikad nikom nešto takvo ne desi.

Potpuna pravna nesigurnost, podrazumijevana selektivna primjena zakonskih propisa, politička, ekonomska i vjerska porobljenost, najkraća je suštinska odrednica položaja bošnjačkog naroda danas u Crnoj Gori.

Ne možemo reći ni da smo zatečeni niti da smo iznenađeni, jer i jedno i drugo bi trebalo da znači da se stanje promijenilo u odnosu na neki prethodni period. Ovakvo stanje položaja Bošnjaka u Crnoj Gori, naslijeđeno je, traje u različitim formama i intenzitetu, i sve što se dešava, jasno je, nosi pečat režima koji je u izvorno ideološkom smislu miloševićki, koji je pripadao političkoj idologiji ratnog zločinca Slobodana Miloševića,i samo se prividno mijenjao, a danas se, prema brojnim i sve učestalijim indicijama, vraća na početne ideološke pozicije.

Bombaške akcije u Rožajama, koje policija više maskira nego što istražuje, jer su, i njima je jasno,„van njihove nadležnosti“, očigledno dobro izrežirane i sprovedene iz centara moći, potpuno odaju istu ruku koja je i devedesetih godina, pljevaljske Bošnjake u broju prepolovila i otjerala u svijet. Jedina razlika koja bi se danas mogla pripisati dugogodišnjem iskustvu režima jeste što su bombaške akcije pripisivane srpskim ekstremistima, a danas se koriste svaka i najbanalnija situacija tipa svađa i sudskih procesa kako bi se paušalno označila jedna od strana pod osvetničkim motivom.

Kao i devedesetih vlast je marljivo pribavila neophodnu medijsku podršku koju danas, iz iskustvenih razloga vješto prebacuje sa državnih, na tzv.nezavisne medije. Da se radi o dobro režiranoj stvari, pažljivom analitičaru ne može promaći činjenica da su državni mediji nešto oprezniji  i u izvještavanju na sve prisutnije islamofobične teme, a da u tom dijelu, pojedini nezavisni mediji prednjače. Režim je potrošio velika sredstva da opere biografije i očisti arhive državnih medija od ratnohuškačke uloge u ratovima devedesetih, pa je sada, izbjegavajući učinjenegreške,  infiltrirao svoje “novinare” u neke nezavisne medije i prljavu medijsku ulogu odrađuje preko njih.

Rožaje kao većinski bošnjački grad, očigledno je od režima markiran kao grad sa žigom inferiornosti. Otuda i skoro potpuno uništena privreda, sa obespravljenim radnicima, dovedenim čak i zakonskim propisima u poziciju građana drugog ili trećeg reda. Brojni su dokazi da je ovaj grad od strane režima odavno fokusiran i pripremljen za brojne eksperimente. Pored već dobro uhodane hamalske uloge u kriminalnim poslovima prekograničnog šverca cigareta, na Rožajama se već duže vrijeme pokušava sprovesti eksperiment podjele vjernika u dvije Islamske zajednice. Infrastruktura je brižljivo pripremana kroz pokoravanje  i kontrolurukovodstva Islamske zajednice u CG, ali i rožajskog Odbora islamske zajednice, u kojem su već odavno ukotvljeni „poverljivi“ kadrovi sa zadatkom da kroz razne dobro osmišljene akcije tipa neosnovanog i nezakonitog istjerivanja nepodobnih imama  proizvode„drugu stranu“, koja bi zbog očekivane reakcije i rivalstva ušla u pripremljenu zamku formiranja paralelne Islamske zajednice.

Bošnjačka demokratska zajednica u Crnoj Gori je duboko svjesna da Crna Gora kao državni projekat naslonjen na evropke integracije, nema alternativu. Kao takva, imajući u vidu njenu historijsku razvojnu dimenziju, Crna Gora nikada ne može i ne smije postati država samo Crnogoraca, ili Crnogoraca i Srba, ili država pravoslovnog naroda, ona danas jeste i to mora ostati država različitih ali jednakopravnih vjerskih zajednica i brojnih naroda među kojima niti jedan nema većinu, te je kao takva, dužna da za rad dugoročne stabilnosti, opstojnosti  i funkcionalnosti, izgrađuje stvarne mehanizme međunacionalnog i međuvjerskog sklada sa punim poštovanjem svih međunarodnih standarda u ovoj oblasti.

Svjesni smo također da je regionalizam kao dobra evropska praksa, neophodna stepenica do stvarnih evropskih integracija, i svako osporavanje tog procesa, kočenje je integracije Crne Gore među evropskim narodima i nacijama. „Strah“ režima od regionalizacije, ustvari odaje njegove namjere da se od današnje multietničke i multivjerske Crne Gore želi stvarati nacionalno i vjerski monolitno društvo, što implicira nove progone i egzoduse, sa unaprijeđenim mehanizmima, gdje se vješto stvaraju uslovi da se manje brojne zajednice „same“ istjeravaju sa svojih vjekovnih ognjišta.

Politika kojom se na mala vrata uvode posebni standardi kojim se Bošnjacima stavlja do znanja da žive na pozajmljenom prostoru i u pozajmljenom vremenu, što faktički, imajući sve ovo u vidu, danas imamo, politika je sa istom ideološkom matricom kao što je bila  i politika Slobodana Miloševića, pa svako podržavanje današnjeg režima, direktno ili skriveno, Bošnjački narod vodi u egzodus  kakav je doživio u vrijeme ovog haškog robijaša.

Bošnjačka demokratska zajednica u Crnoj Gori je uvjerena da danas u Crnoj Gori postoje političke organizacije, pojedinci, nevladine organizacije, medijski uposlenici, pisci, naučnici i drugi stvaraoci, koji su duboko svjesni jedinstvene šifre opstanka Crne Gore u modelu slobonog i ravnopravnog koegzistiranja različitih etničkih i vjerskih zajednica, te svoju političku budućnost vidi u savezu slobodnih ljudi i organizacija koji će svojim znanjem, uticajem i autoritetom braniti ove vrijednosti na zadovoljstvo svih građana u Crnoj Gori. U tom pravcu pozivamo sve slobodnomisleće ljude, političke organizacije, nevladine i druge organitacije da učinimo zajednički napor kako bi se u Crnoj Gori uspostavio pravni sistem po mjeri slobodnih ljudi a ne kontrolisani sistem po volji partijskih i drugih interesnih grupacija, slobodno a ne kontrolisano tržište roba i kapitala, slobodno i tolerantno društvo u religijskoj i etničkoj različitosti, a ne društvo sa politički projektovanom inferiornom, servisnom (hamalskom) pozicijom manje brojnih vjerskih i nacionalnih zajednica. Svjesni smo, naravno, da živimo u vremenu kada su brojni civilizacijski standardi na globalnom nivou narušeni, ali smo također svjesni i činjenice, da svi mi pripadamo malim narodima i da nikako ne smijemo prenabregnuti činjenicu da se međusobnim neprijateljstvima ne ide u susret civilizacijskim vrijednostima i procesima. Iskustava u tom smislu je već dovoljno, a od toga hoćemo li ta iskustva pravilno primijeniti, ovisi i mir i prosperitet ovog našeg zajedničkog životnog prostora.