U organizaciji Mesihata Islamske zajednice u Srbiji i Vakufske direkcije, u prepunoj sali amfiteatra Fakulteta za islamske studije, tribinom pod nazivom “Značaj vakufa i džamije u očuvanju vjerskog i nacionalnog identiteta”, obilježen je veliki jubilej, pet vijekova postojanja Altun-alem džamije, jednog od najznačajnijih kulturno-historijskih spomenika ovog kraja.

U uvodnom dijelu prisutne je poselamio direktor Vakufske direkcije hfz. Abdurrahman ef. Kujević, nakon čega su o ulozi vakufa kroz historiju i njegovom značaju govorili akademik dr. Ferid Muhić i akademik dr. Enes Pelidija.

Akademik Pelidija je naglasio da kada govorimo o islamu i širenju islama, ne možemo a da ne govorimo o džamiji i njenom značaju. 

“Džamija je, kao što znamo, vjerski objekat u kojem se ne obavljaju samo pet vakata namaza, džuma i bajramski namazi, nego je džamija i centar edukacije svih onih koji su željni znanja, ne samo iz islama nego i šire. Ona je imala u višestoljetnom postojanju, od samog početka prve objave, itekako veliki značaj, a to je preneseno i na ove prostore – da se ljudi obrazuju, da uče šta je dobro i da znaju šta ne valja. Istovremeno, džamija, kao i džamijski hamam, bila je centar okupljanja ljudi određene cjeline, mjesta ili regije, gdje su se donosile najvažnije odluke, kako za to mjesto i regiju, tako i šire. O tome postoje brojni istorijski dokazi, ali o tome sada ne bih govorio. Kao primjer mogu se navesti Begova džamija, Careva džamija, Altun-alem džamija i druga mjesta gdje su se donosile veoma važne odluke za opštu dobrobit sredine i naroda koji živi na tim prostorima.” 

Govoreći o značaju vakufa, akademik Muhić je istakao da je zadatak Altun-alem džamije bio da nas zadrži na Allahovom putu. 

“Ko je jednom duboko osjetio šta je džamija i šta mu govori džamija u odnosu na ono što mu se događa svakog dana i u odnosu na ono što on sluti da je negdje u njemu, i to ponekad čuje noću kao daleki zov, nešto što ga izvadi iz ovog blata i uzdiže, i neki osjećaj kajanja što je nešto uradio – ko je jednom to u džamiji doživio, taj zna više i važnije nego da je završio Harvard. Zna više i važnije, jer on zna sve ono što se može naučiti, ali nije naučio osnovu. Ni na Harvardu, ni na Kembridžu, ni na Oksfordu, ni na Sorboni, bio sam na svakom od ovih univerziteta. Ne uči se da idemo negdje. Uči se da znaš ovo sada. Uči se “winner take all” – pobjednik uzima sve, onaj drugi, on je luzer. Ja sam ih ubjeđivao o drugom – kako možete reći luzer za bilo koga u svijetu u kom su svi luzeri, ako tako gledate? Pa svi ćemo umrijeti. Ko je pobjednik? Šta je pobjednik što je ovaj danas pobijedio? Izgubiće on, umrijeće i on sutra. Vi ne vidite razliku da ljudski život jeste jedno unutrašnje putovanje. Imamo mi svog unutrašnjeg putnika. Taj koji je njega prepoznao u sebi, koji ga je sagledavao, tome najčešće treba da zahvali džamiji. A zadatak koji je ova naša džamija imala, Altun-alem džamija, jeste u stvari baš ono što je u naslovu predavanja – njen uticaj na očuvanje i razvoj nacionalnog i vjerskog identiteta. Ne zato da bi se samo očuvali i da se ne bi izgubili, nego baš zbog ovoga – da bi se zadržali na Allahovom putu, da bi se, kakve god bile okolnosti, osvijestili, došli sebi i shvatili da, šta god bilo i kako god bilo, treba u sebi zadržati ono ljudsko. Jer bez toga civilizacija postaje psihopatska, jer ukida osnovni princip, princip dobra.” 

Na kraju se prisutnima obratio i predsjednik Mešihata, muftija sandžački dr. Mevlud ef. Dudić, naglašavajući da vakufi, kao trajna dobra zajednice, predstavljaju temelj očuvanja duhovnih i kulturnih vrijednosti, ali i važan faktor identiteta muslimana na ovim prostorima.

“Hoću da istaknem radost i ponos da smo ovde večeras okupili zbog Altun Alem džamije o kojoj su mnogi pisali, govorili, pjevali pjesme i nju posjećivali. Mnogi su ugrađivali sebe, veliki neimari, i Allah dragi se smilovao našoj generaciji da napravimo nešto sa čime će se pokoljenja ponositi. Baš na današnji dan prije 34 godine donijeta je odluka u Sarajevu kakva će bajrak i zastava Bošnjaka, bošnjačka nacionalna zastava, izgledati. Nije slučajno da baš na današnji dan mi ovde govorimo na ovu temu, sve sa željom da se prisjetimo i današnje džamije iz 7. maja 1993. godine kada je porušena Ferhadija džamija, a sa njom i preko 600 u Bosni i Hercegovini. Isto poput onoga koji je palio džamije po Mađarskoj i Makedoniji i Bosni, tako je to bivalo i devedesetih godina. Mi svakako ovom svečanošću želimo i da obilježimo Dan sandžačkog bajraka, jer je 11. maj Dan bošnjačke zastave. I to je dio našeg ceremonijala i dio ove naše manifestacije koju mi danas započinjemo zajedno sa svim onim što se dešava u okviru Vakufske direkcije u Sarajevu.”

Obnova Altun-alem džamije dodatno je naglasila potrebu brige o kulturnoj baštini, ali i njenom prenošenju na buduće generacije.