Na tribini u organizaciji BDZ u CG učešće su uzeli pored funkcionera BDZ-a i lider PzP Nebojša Medojević, nezavisni poslanik Mladen Bojanić, Patricija Pobrić ispred NVO „Naša akcija i Marko Milačić novinar i građanski aktivista.
Potpredsjednik BDZ u Crnoj Gori Adnan Ademović akcenat je stavio na zalaganje BDZ-a za objedinjavanje demokratske opozicije i ostvarivanje kontakta sa partijama unutar opozicionog bloka i pored svih programskih i drugih razlika koje među opozicionim partijama postoje. Sve u cilju da iskažemo zajedničko nezadovoljstvo zbog stanja u kojem se nalazi država i društvo.
Pobrićka ističe da je tužno da je sami naslov tribine tužan jer bi svi izbori trebali biti pošteni i pravedni, ali kada već nisu, onda moramo naći plan kako do tog cilja, a mirni protesti su svakako legitiman način da se izvrši pritisak na vlas. Takođe ističe da na protestima nije bio samo DF već svaki slobodni čovjek u ovoj porobljenoj državi. Solidarnost među narodom mora se uspostaviti kako ne bi vlast vladala na bazi razdvajanja po svim osnovama.
Milačić je kazao da Milo Đukanović manipuliše svima a naročito manipulira sa manjinama i on ne želi slobodnu Crnoj Gori, još manje želi slobodu manjinama, a po najmanje Bošnjacima. Zbog toga se Bošnjački narod nalazi u makazama manipulativne politike. Ističe da će nastaviti sa proširivanjem građanskog pokreta otpora na sve gradove u Crnoj Gori kako bi sve to dovelo do popravljanja stanja u državi.
Bojanić potencira da se režim ispraksao u kupovini ljudskih duša i vješto koristi uništenu državu i veliko siromaštvo koje su napravili. Podvlači da kompletna opozicija izvrši pritisak na Vladu kako bi se formirala prelazna Vlada i samim tim kontrolisali fer i pošteni izbori.
Medojević je istakao da DF cijeni da bi bilo najbolje da se i ostatak opozicije pridruži stavu DF da se na izbore ne izlazi, ako se ne formira Prelazna Vlada koja ce sprovesti neophodne reforme izbornog sistema i obezbjediti kontrolne mehanizme za sprecavanje zloupotreba drzavih sluzbi i resursa od strane Demokratske partije socijalista (DPS). Istakao je i to da DF ne vjeruje u uspjeh pregovora sa šefom Skupštine Rankom Krivokapićem koji ne predviđaju formiranje prelazne vlade.
“Mislimo da je to samo još jedan pokušaj prevare opozicije i kupovine vremena. Krivokapić bi bio ozbiljan kada bi pokrenuo proceduru za pad aktuelne Vlade, pa onda pozvao sve stranke ba dogovor o prelaznoj vladi. On, međutim hoće da pregovaramo o zakonima, a dobro zna da Milo Đukanoviž u izbornom procesu ne poštuje nijedan zakon i da brutalno zloupotrebljava sve državne resurse” kazao je lide PZP-a.
Na kraju skupa Hazbija Kalač se zahvalio svima koji su došli na tribinu i pored ostalog istakao:
„Ista ova vlast, isti ili u najvećem broju, isti pojedinci iz ove vlasti, vodili su ratove za mir, vodili vojsku na susjedne narode i države, logistički podržavali i pomagali zločine, učinivši ili učestvujući i u zločinima genocida, sanjali su Velika carstva, a kada im je taj Veliki projekat počeo propadati, promijenili su sredstva, politiku obojili nekim novim tonovima, i prerušili se iz zločinačkih ratnika u evroatlanske mirovnjake.
Ali, ubrzo je postalo jasno i onima koji su povjerovali u njihovo mirovnjaštvo da rat i mir nemaju oštru granicu, da je njihov mir i mirovnjaštvo više taktičko ostajanje na skoro istoj politici nego što je njena stvarna promjena.
Priroda dugotrajuće nesmjenjive vlasti učinila je da su Bošnjaci danas skoro ujednačeni u porobljenosti sa ostalim narodima i građanima. To nas naravno nije učinilo sretnijim, ali je to postao glavni adut onima koji su svo vrijeme podržavali i održavali politiku ove vladajuće skupine, a pripadaju ovom narodu. „Ako smo u teškom položaju svi isti, u čemu je svrha politike tzv nacionalnih partija“? – pitaju se, u vještom relativiziranju stvarnih problema, držaoci režima.
Za nas, potpuno smo uvjereni u to, politika ne smije ostati u domenu definicije laži i prevare. Kao što ne smije i ne može opstati u domenu argumenta sile, jer, takav nakaradni i neodrživi pristup demantuje sama priroda čovjeka da kao svjesno i humano biće uči i da stremi civilizacijskim vrijednostima. Narodi u Crnoj Gori, kao i šire na Balkanu, ne smiju, a uvjeren sam i neće dozvoljavati više da ih zmija iz iste rupe ujeda više puta. Moramo se vratiti na lekcije iz bliže i dalje prošlosti, i izvući pouku. Međusobno priznanje i uvažavanje, nema alternativu. Svaka druga priča je staro, rekao bih glupo ponavljanje grešaka igranja na tuđim interesima, a na štetu balkanskih naroda. Ova generacija mora izaći iz tog začaranog kruga i konačno ponuditi novu politiku, politiku pomirenja među narodima.
To je ujedno i jedini put ozdravljenja i našeg društva. Uvjeren sam da je u tome ključ i suštinski odgovor na ovo naše današnje pitanje. Zašto mislim tako? Jednostavno jer i ovaj režim, kao i svi režimi koji vladaju na poročnosti, na podjelama i svađama naroda, morat će se suočiti s novim vremenom, sa jednom novom politikom na Balkanu, politikom mira i međusobnog poštivanja i uvažavanja.
Prvi obrisi takve politike se na ovom našem zajedničkom prostoru već naziru, a i nervoza ovog režima vidljiva je zbog toga.
Ako smognemo snage da prepoznamo ovaj novi balkanski politički trend, ako nađemo snage da taj trend podržimo i ojačamo, slomićemo glavni adut ovom režimu, i on će ubrzo postati prošlost.
Konačno, iz svega ovog što smo danas ovdje čuli, jasno se može izvući zaključak da jedinstvo opozicije nema alternativu, i da samo jedinstveni i objedinjeni na novim političkim vrijednostima možemo stati u kraj režimu koji se višedecenijskom zloupotrebom države i manipulacijom svađanja naroda, održava na vlasti.
