I dalje o tome kako Srbija nije učinila ništa da zaštiti žrtve kršenja ljudskih prava. Nakon početka agresije na BiH , pripadnici MUP-a Republike Srbije provodili su sistemske akcije pretresa Bošnjačkih kuća u navodnoj potrazi za nelegalnim oružjem. Sistemsku torturu, iživljavanje u policijskim stanicima, dokumentirala su i različita tijela UN-a. Nažalost, u većini slučajeva nije proveden ni krivični ni disciplinski postupak protiv odgovornih. Mnogi policajci i dan-danas rade u MUP-u Srbije.

Zajedničko za sve parnične postupke je da traju i više od deset godina, što također predstavlja kršenje odredaba evropske konvencije. Država odgovara za nezakonit rad svojih organa ili za nesprečavanje štete nastale usljed nasilja i terora.

Sudovi, iz iskustva Fonda za humanitarno pravo, u većini slučajeva odbijaju zahtjeve žrtava za naknadu štete jer ih proglašavaju zastarjelim. Na sve načine se ostavljaju bez adekvatne reakcije već 23 godine najteže povrede ljudskih prava.

U Srbiji svi članovi zajednice nemaju ista prava. I to je problem.

U takvoj zajednici i pod takvim okolnostima ozbiljan i dugotrajan razvoj i napredak ne mogu se očekivati.

Srpska napredna stranka i Socijaldemokratska partija izaći će zajedno na republičke i pokrajinske izbore, rekao je predsjednik naprednjaka Aleksandar Vučić i istakao da je SDP Rasma Ljajića u ovom trenutku najznačajniji partner naprednjaka.

Ljajić smatra da su glavni razlozi za zajednički nastup dosadašnja dobra saradnja kao i zajednički ciljevi oko reformi, spoljne politike, ekonomije, EU.

Mnogi Bošnjaci se pitaju kakve će koristi oni imati kao većinski narod  u Sandžaku od ove koalicije? U ovom sazivu SDPS je imao 10 poslaničkih mjesta, od toga samo je jedno dato Bošnjaku. Žalosna je činjenica da je na desetine hiljada bošnjačkih glasova otišlo za srbijanske interese. Obećali su tada da će zaposliti građane Novog Pazara. Dvije godine kasnije, situacije je gora statistički nego što je tada bila. A evo šta je tada rekao premijer.

Osim donacija iz arapskih zemalja, drugih investicija posljednjih godina nije bilo. Plata je daleko ispod republičkog prosjeka. Ono što bode u oči svakog istinskog rodoljuba u Novom Pazaru jeste činjenica da se političari svakodnevno na sva vrata hvale kako je Novi Pazar najmlađi grad u Evropi, nažalost grad sa  nezaposlenošću iznad 60%, pa omladina koja je njegov zaštitni znak sve više odlazi u inostranstvo, jer ovakvim redom u Novom Pazaru jedva da ima i za kahvu.

Ovog vikenda u Tutinu održan je sastanak članova MOK-a na kojem je bilo riječi o predstojećoj reformi MOK-a. Edin Dudić I Emir Škrijelj  izabrani su kao članovi inicijative za reformu ispred Tutina.

Samir Mavrić, kao član inicijative za reforme iz Novog Pazara ističe da je, kako su I najavili na promotivnom skupu u  Novom Pazaru, MOK načinio svoj prvi korak u Tutinu.

Koordinator MOK-a, hfz Abdurrahman ef. Kujević ističe da je veliki optimista da će omladina prihvatiti poziv MOK-a I tako vjerom osnažiti društvo.

Predstavnici inicijative za reformu nastavit će sa obilaskom ostalih sandžačkih gradova.

Još jedan poraz države Srbije. Kako se uopće iko usudi reći javno reći od njenih najviših predstavnika da se poštuju ljudska prava. Kažu, ni sjajna recimo, Švicarska ne bi tako nešto uradila. Ono što Srbija čini je da plješće zločincima koji su, a te izjave nažalost ovdje još važe, sjajno odradili posao. Fond za humanitarno pravo predstavio izvještaj. Srbijo, prema činjenicama, pala si na ispitu.

Obraćanje sina Mevlide Koldžić jedne od 16 otetih stanovnika Sjeverina jedna od potvrda da Srbija na polju zaštite žrtava zločina i ljudskih prava nije uradila ništa. Tad kao trinaestogodišnjak ostao je poptuno sam, ali  sve do danas nastavlja svoju borbu za istinu.  I opet bi bio sam da nije donekle Fonda za humanitarno pravo.

Ni danas žrtvama nije priznat nikakav status. Prema jednoj od presuda, ne mogu biti civilne žrtve rata jer nisu, kako je navedeno, stradale od neprijateljskih snaga. A nakon zločina u Sjeverinu, dolazi rješenje o otkazima jer se, kako je navedeno, pet dana nisu pojavili na poslu. Dževad podsjeća na suđenja koja je pratio 23 godine, a pogotovo na slučaj Đorđa Ševića.

Naglašava da je najmlađi od svih članova porodica. Mnogi, čak nisu više ni među živima pa pita ako se i dočeka da država prizna zločin, kome će odšteta i biti isplaćena.

Inače, za većinu žrtava teških povreda kršenja ljudskjih prava iz devedesetih pravo na reparaciju garantirano međunarodnim konvencijama čiji je Srbija potpisnik, u praksi neostvarivo.

Srbija, istaknuto je, ne poštuje ni brojne druge međunarodne konvencije, a kroz pitanje reparacije vidi i odnos države prema prošlosti. Na neki način pregovori s evropskom Unijom mogli bi biti prilika da se da neki impuls žrtvama.

U izvještaju se spominje i tortura nad Bošnjacima u Sandžaku 90-tih. Ističe se i da mnogi policajci koje su zlostavljani Bošnjaci označili kao odgovorne idalje rade u MUP-u Srbije.

Delegacija je obišla nekoliko gradova (Minhen, Frankfurt, Manheim, Kessel, Oldenburg, Hanover, Berlin), nekoliko sajmova i velikih firmi od čega se izdvaja posjeta sajmu Interaspa u Hanoveru, prezentacija sandžačkih firmi na najvećem svjetskom zelenom sajmu Grüne Woche u Berlinu gdje pored domaćih firmi svoje proizvode izlažu i firme iz cijelog svijeta, kao i posjeta renomiranim njemačkim firmama sa kojima je i dogovarana konkretna saradnja.

Pored direktne promocije sandžačkih proizvoda obezbijeđen je bio i materijal na njemačkom jeziku koji je podijeljen širom Njemačke.

Predstavnici SABA su također posjetili Bundestag (Njemački parlament) koji su u dogovoreni termin i obišli a jedna od tema bila evropska prekogranična regija Sandžak .