Pranje novca jedan je od načina na koji se novac stečen kriminalnim aktivnostima pokušava prikriti i ubaciti u legalne tokove. Najčešće se povezuje sa drugim oblicima organizovanog kriminala, posebno trgovinom narkoticima.
Kako objašnjava stručnjak za bezbjednost, prof. dr Enver Međedović, novac stečen kriminalnim aktivnostima kroz različite načine pokušava da dobije privid legalnog porijekla.
“Recimo, u zemljama zapadne Evrope su odavno strožija pravila vezano za novac koji nema porijeklo. Kod nas, naravno, su itekako donijeti novi zakoni kojima se pokušava da se stane na neki način na sprečavanje pranja novca, tako da su promijenjeni standardi, kriterijumi, koliko novca može da se prenese, koliko novca može da se uplati, šta može da se kupi i tako dalje. Međutim, kada je i dalje prodaja nekretnina, znači niko vas neće pitati, nažalost u Srbiji, odakle vam novac kojim kupujete bruto nekretninu, da li je to, recimo, stan, da li je to kuća ili bilo šta, uopšte ne morate da dokazujete porijeklo novca, a dok, recimo, u mnogim zemljama zapadne Evrope, da ne kažem u većini, svaka suma iznad 10.000 mora imati porijeklo”, govori on.
Načini prikrivanja porijekla novca mogu biti različiti, a profesor Međedović kao jedan od primjera navodi poslovanje u kojem je teško utvrditi stvarni promet.
“U posljednje vrijeme aktuelno otvaranje perionica za pranje automobila. Naravno, ne kažem da se ljudi koji se bave time bave pranjem novca, ali, naravno, to je jedan mehanizam kako to, u stvari, može, kako je moguće. Jer, recimo, nema se uvid koliko je dnevni promet tih autoperionica i onda, naravno, moguće je da se prijavljuju znatno viši dnevni pazari. Naravno, imamo tu i novac i od trgovine drogama. Srbija jeste, znači, interesantna sa tog aspekta, ali da znate, daleko je od ozbiljnih organizovanih kriminalnih grupa koje djeluju na teritoriji zapadne Evrope, jer mi smo jedno prolazno područje, odnosno tranzitno područje, takozvana Balkanska ruta. Da dio droge prolazi kroz Srbiju i, naravno, uglavnom završava u zemljama zapadne Evrope. Recimo, nekad smo imali aktuelno, onda je bila prodaja heroina, prije 20 godina, danas je isključivo aktuelna prodaja kokaina i ogroman broj te droge prođe kroz Srbiju, da ne kažem kroz Novi Pazar manje-više, ali kroz Srbiju prođe jer je to droga koja dolazi uglavnom iz Latinske i Južne Amerike, dolazi brodovima, da li je to Bar, da li je to Drač, onda prolazi kroz Srbiju kao mjesto, znači bukvalno sjecište putova između istoka i zapada”, kazao je profesor.
U otkrivanju sumnjivih transakcija važnu ulogu imaju banke, koje prate novčane tokove i provjeravaju transakcije koje odstupaju od uobičajenog poslovanja.
“Ali sve ono što vrlo često rade kriminalci, recimo, da uplaćuju manje iznose sa više računa. Onda se podijelimo nas desetak, svako od nas uplati po 1.000 i 2.000 eura na više računa, podiže se novac i to je fenomenalan način kako da se zaštitimo od da budemo otkriveni”, ističe Međedović.
Međedović ukazuje i na problem otkrivanja i procesuiranja ovakvih krivičnih djela, kao i na pojavu takozvanog kriminaliteta bijelog okovratnika.
“Nažalost, nemamo puno takvih slučajeva da se neko optužuje za pranje novca. Evo, imamo slučaj u Novom Pazaru gdje je nekoliko lica skoro uhapšeno zbog pranja novca i to je slučaj. To nije takav veliki iznos, znači, to su iznosi, da kažemo, po 200-300.000 eura. Znači, to je sitno u odnosu na to koja količina novca se opere, koja količina novca se opere i, znate, postoji nešto u organizovanom kriminalitetu što se kriminološki zove kriminalitet bijelog okovratnika. Znači, to je kriminalitet bijelih kragni, odnosno jedan stručnjak je govorio o tom još prije 50 godina da oni koji se nalaze na visokim položajima vješto prikrivaju se svojim funkcijama i svojim drugim važnim funkcijama kako bi zaštitili od kriminaliteta”, zaključuje profesor.
Zato borba protiv pranja novca zahtijeva kontinuirano praćenje finansijskih tokova i efikasan rad nadležnih institucija.
Emisiju “Tema dana” u kojoj govori profesor Međedović o temi pranja novca i organizovanom kriminalu – pogledajte večeras nakon dnevnika.
SANA-Hazir Župljanin
FOTO: SANA
