Sa porukama o Palestini, Gazi i stradanju palestinskog naroda, Omar Almaani putuje Evropom. Njegovo vozilo pretvorio je u pokretne poruke solidarnosti – ispisane brojkama i činjenicama koje, kako kaže, ne smiju postati dio svakodnevice na koju ćemo se naviknuti.
Jedna od stanica na njegovom putu bio je i Novi Pazar, grad za koji je, prije dolaska, znao da posebno voli Palestinu.
„Mnogo toga o Novom Pazaru vidio sam na internetu – o zajednici, o tome koliko brinu o Palestini i koliko se suosjećaju sa palestinskim narodom. Moja poruka je, zapravo, da podsjetim ljude na Palestinu i Gazu. Sada, nakon tri godine rata, ljudi širom svijeta počeli su da se povlače i da ne preduzimaju više toliko aktivnosti. Zato želim da podsjetim ljude u Novom Pazaru, ali i svuda gdje budem išao, na ono što se dešava. Planiram da putujem širom Evrope sa ovim vozilom i da ih podsjećam na Palestinu.“
Iza poruka koje danas nosi, stoji i lična tragedija. Omar je izgubio mnogo članova porodice i prijatelja.
„Moj brat je jedan od oko stotinu šehida iz moje porodice. Izgubio sam i svoje amidže, njihovu djecu, djecu njihove djece kao i njihove supruge. Bio sam dio Marša za Gazu. Prvo sam radio lokalno u Norveškoj, pokušavajući da dam svoj doprinos. Nakon toga sam sa Maršom za Gazu otišao u Egipat. Tamo sam uhapšen i u zatvoru su mi slomili nogu. Nakon toga sam radio za Sumud flotilu. Bio sam i dio kopnenog tima. Nisam mogao jednostavno da ostanem kod kuće i da ne radim ništa. Morao sam nešto da uradim.“
Palestinska zastava na njegovom privatnom automobilu mjesecima je izazivala reakcije prolaznika. Zato je odlučio da poruku učini većom – i vidljivom na svakom kilometru njegovog putovanja.
„Na svom privatnom automobilu više od godinu dana imao sam palestinsku zastavu i vidio sam koliko pažnje ona privlači. Tada sam počeo razmišljati – šta bi bilo kada bi to bilo mnogo veće? Tako sam došao na ideju da sve to postavim na ovaj kamper. Imao je dovoljno veliku površinu za ovakve poruke i velike brojeve. Jer, po mom mišljenju, svijet sada razumije brojke. Uz pomoć prijatelja iz Norveške napravio sam plan izgleda vozila. Sakupili smo novac da se to uradi, a pošto je bilo veoma skupo u Norveškoj, napravio sam ga u Crnoj Gori.“
Sa Novim Pazarom kao jednom od stanica, Omar nastavlja put Evropom. Kaže da želi da ljudima ostavi poruku – da ono što se događa u Gazi ne prihvate kao nešto normalno i da palestinski narod ne prestanu spominjati u svojim dovama.
„Samo želim da ljudi zapamte da u Gazi živi više od dva i po miliona ljudi. Devedeset odsto njih živi u šatorima, i ljeti i zimi. Nemaju škole, nemaju stolice, džamije, bolnice ni univerzitete. Oni su živi, ali zapravo, na neki način, umiru. Nadam se da će svijet učiniti više za Palestinu. Svi ti ljudi koje smo izgubili u Palestini otišli su na bolje mjesto. Čast je imati brata koji je šehid, kao i amidže i prijatelje koji su poginuli kao šehidi. To je čast. Oni su pobijedili za ahiret, ali mi moramo nastaviti da se borimo za Palestinu. Nadam se da ljudi neće svakodnevne vijesti prihvatati kao nešto normalno. Nije normalno biti ubijen. Nije normalno biti okupiran. Zato se nadam da će se ljudi u Novom Pazaru i dalje sjećati nas u svojim dovama. Molite za nas, molite za Palestinu – to je ono što možete učiniti odavde.”
Omarov put se nastavlja, a on svugdje želi ostaviti istu poruku – da Palestina ne smije biti zaboravljena.
