Knjiga i danas ostaje jedno od ključnih uporišta znanja i kritičkog mišljenja, iako se načini čitanja u savremenom dobu značajno mijenjaju.
Povodom Svjetskog dana knjige i autorskih prava, pažnja javnosti usmjerena je na ulogu knjige u vremenu digitalnih medija i društvenih mreža, koje sve više utiču na smanjenje koncentracije i skraćivanje pažnje pri čitanju.
Prof. dr Ahmed Bihorac, sa Departmana umjetnosti i filoloških nauka Univerziteta u Novom Pazaru, ističe da knjiga i dalje ima presudnu ulogu u obrazovanju, ali i u oblikovanju kulturne svijesti, uprkos sve izraženijoj krizi čitanja.
“Kada sam ja bio dijete, govorili su nam da je knjiga najbolji čovjekov prijatelj. Ja sam pristalica toga da zaista jeste knjiga najbolji čovjekov prijatelj. Kao što rekoh, mladi ljudi zahvaljujući čitanju šire svoje vidike, obrazuju se, stiču znanja, zatim obogaćuju svoj fond riječi. Vi znate da se vrlo često dešava da, kada razgovaramo, pravimo određene pauze i koristimo izraze poput „mislim“, „dakle“, „znaš“, „ovaj“, „onaj“. Sve su to poštapalice koje koristimo usled nedostatka fonda riječi, odnosno nedostatka adekvatnih izraza koje možemo da upotrebimo kada želimo da razmenjujemo informacije u svakodnevnom razgovoru”, kazao je profesor.
Prof. dr. Ahmed Bihorac, departman umjetnosti i filoloških nauka UNP
On se osvrće i na izazove savremenog čitanja, kao i na potrebu jačanja čitalačke kulture među studentima i mladima.
“Ja vrlo često pomenem kod ljudi – sjetite se kada ste posljednji put kupili knjigu nekome na poklon ili kada ste vi dobili knjigu na dar, što je danas vrlo rijetko. Takođe često govorim studentima i u ovakvim razgovorima da su roditelji izgubili jednu lijepu naviku, koju su možda imali iz djetinjstva – da kupuju djeci slikovnice i poklanjaju knjige. Danas roditelji često misle da je dovoljno da djetetu daju mobilni telefon da ga umire, pa se dijete tamo zabavlja i stvara nekog imaginarnog prijatelja, umjesto da čita. A kada roditelj kupi djetetu slikovnicu, pa se ta ljubav prema knjizi kasnije nadograđuje u obdaništu kod vaspitača, zatim u školi kod učiteljice kroz domaću i školsku lektiru, uz tekstove primjerene uzrastu, i kasnije uz nastavnike maternjeg i nematernjeg jezika koji podstiču čitanje – tada se zapravo stvaraju čitalačke navike. Upravo tu se formira i čitalački ukus, jer dijete usmjeravate da čita knjige koje imaju vrijednost”, dodaje on.
Zaključuje da će svijet ostati bolje mjesto ako se više družimo sa knjigom.
Cijelu emisiju pogledajte večeras nakon dnevnika.
