Gde prestaje nestašluk, a počinje ozbiljan problem i kako sistem izlazi na kraj sa sličnim situacijama? Stručnjaci sve češće naglašavaju da vaspitne mere treba da budu usmjerene na uzrok ponašanja, a ne na samu posljedicu.
Vaspitne mere sve češće se preispituju. Kako škole danas odgovaraju na izazove koji nisu samo obrazovni, već duboko vaspitni?
Procedura je da nastavnik ili osoba koja je primetila da se nešto neuobičajeno dešava sa učenikom prijavljuje razrednom starešini, tada oni obavješavaju roditelje i po potrebi uključuje se psiholog ili pedagog. Dijete dobija javnu ili upisanu opomenu ili ukor razrednog starešine.
Ukoliko učenik ponavlja incidente kroz duži vremenski period, tada se pokreće tim za borbu protiv nasilja.
Vaspitne mere nekada i sada
Nekada su vaspitne mere bile strog pogled nastavnika ili razgovor sa nastavnikom. Danas se one često pretvaraju u izveštaje, psihološke analize i sastanke.
“Roditelji teže doživljavaju te procedure koje se dešavaju i gledaju kako da zaštite svoje dijete od posljedica. I to onda pravi jednu veliku problemsku situaciju, jer ako je dete spremno da uradi nešto, treba da bude spremno i na posledice. Posljedice nisu trajne“, kaže psiholog Branka Tišma.
U svakoj generaciji postoji onaj jedan učenik koji upada u probleme i dobija ukore, ali često iza loših ocena iz vladanja stoji dublja priča.
Svaka škola ili vrtić ima tim koji brine o bezbijednosti djece ako se posumnja na nasilje, taj tim procenjuje situaciju i pravi plan zaštite. Oni ne kažnjavaju, već sarađuju sa direktorom i drugim institucijama npr. policijom ili socijalnom službom kako bi dijete bilo zaštićeno.
“Roditelji su uvek najvažniji saradnici nas koji radimo u školi i oni koji najbolje mogu da pomognu u situaciji kada se javi neko problematično ponašanje u školi“, kaže psihoterapeut Jelena Kenjić.
Uzrok ponašanja
Stručnjaci sve češće naglašavaju da vaspitne mere treba da budu usmjerene na uzrok ponašanja, a ne na samu posljedicu. Umjesto da se dijete kazni za ono što je uradilo, važno je otkriti zašto se tako ponašalo koje potrebe su ostale nezadovoljene i šta stoji iza tog postupka.
“Problematično ponašanje uvijek izazve neko osjećanje loše, negativno, neka nelagoda koje dijete osjeća u vezi sa nekim sopstvenim položajem nekim svojim doživljajima, svojim mjestom u društvu, svojim napredovanjem u školi, svojim kontaktom sa drugim vršnjacima“, kaže psihoterapeut.
I dok se traže rješenja i najbolje vaspitne mere, jedno je sigurno dijete koje pravi problem nije dijete koje treba da ostane samo.
