Milioni ljudi širom svijeta prisiljeni su da napuste svoje domove zbog rata, progona ili ugrožene sigurnosti. Pravo na azil, zasnovano na međunarodnim konvencijama i domaćem zakonodavstvu, pruža im pravnu zaštitu i obavezu države da ih primi i osigura im sigurnost.
Stručnjaci međunarodnog prava ističu da se pravo na azil razvilo kako bi se civilima u opasnosti obezbijedila zaštita, bez obzira na nacionalnost, vjeru ili političko uvjerenje.
“Pravo azila jeste jedno pravo da traži i dobije zaštitu lice koje je progonjeno zbog svoje rasne, vjerske, nacionalne pripadnosti, zbog javno izgovorene riječi, zbog svojih političkih stavova i slično. Slično pravu azila jeste i status izbjeglice. Status izbjeglice je definisan i takođe odgovarajućim konvencijama Ujedinjenih nacija, to jeste Konvencijom Ujedinjenih nacija o statusu izbjeglica iz 1951. godine i odgovarajućim protokolom iz 1969. godine, koji opet kažu da je izbjeglica lice koje bježi iz svoje zemlje iz određenih razloga, vrlo sličnih razlozima koje sam navela i kada je u pitanju pravo azila”, kazala je Prof. dr Ljiljana Dapčević – Marković, stručnjak iz oblasti međunarodnog prava.
Statistički podaci ukazuju na porast izbjeglica, koji traže utočište na teritorijama drugih država.
“XX i XXI vijek su vijekovi velikog broja izbjegličkih talasa, na primjer, milioni Jermena, zatim 1939. godine oko 400.000 branilaca španskog republikanskog režima je moralo da izbjegne iz Španije, zatim nakon 13. pozemskog sporazuma oko 6,5 miliona Nijemaca je trebalo da bude raseljeno u neke druge države kao što su Poljska, Čehoslovačka u to vrijeme i Mađarska. Nakon stvaranja Izraela Ujedinjene nacije su registrovale oko milion arapskih izbjeglica iz Palestine, zatim iz Pakistana, na primjer, prema podacima UHCR-a. Čak i naša država nije bila lišena izbjegličkih talasa. Mi smo ovdje imali ratove 90-ih godina, pa je i kod nas evidentirano 566.000 izbjeglica. I kraj XX i početak XXI vijeka, to su izbjeglički talasi iz Avganistana, Pakistana i Sirije”, kazala je stručnjakinja.
Aktuelna dešavanja u Gazi, Ukrajini i Palestini ponovo su otvorila pitanje stvarne primjene tog prava, dok milioni civila traže sigurnost van ratnih zona, suočeni s neizvjesnošću, zatvorenim granicama i dugim pravnim procedurama.
“I mi smo imali do sada, i kroz ove primjere koje sam dala, podatke da, kada se radi o oružanim sukobima, zaista se pojavljuje veliki broj ljudi koji bježe od tih oružanih sukoba, spašavajući sebe, svoju porodicu i tako dalje. Zato izbjeglice koje dolaze iz Gaze, koje dolaze iz Ukrajine, koje dolaze iz Sirije, koje dolaze iz Avganistana, iz Pakistana i tako dalje, moraju imati jednak tretman u smislu da se sagledava njihov zahtjev i da se njihova situacija rješava na način koji je najpovoljniji za njih i njihovu porodicu, da se porodica ne razdvaja i da oni ne mogu biti vraćeni u državu, dakle to je strogo zabranjeno međunarodnim konvencijama, u državu gdje bi oni bili i dalje progonjeni. Znači, ta činjenica progona je nešto što ponašuje sva ova lica”, zaključuje ona.
Način na koji države danas odgovaraju na zahtjeve za azil pokazuje ne samo snagu pravnih sistema, već i stepen solidarnosti i odgovornosti prema osnovnim vrijednostima savremenog društva.
SANA – Hazir Župljanin
