Bol i tuga tokom nastavka dokaznog postupka u slučaju Štrpci u Višem sudu u Beogradu. Drugod dana svjedočili Alija Kapetanović iz Bijelog Polja čiji je brat Esad koji je imao nepunih 19 godina tog kobnog dana ’93. godine krenuo iz Beograda kući. Izveden je iz voza na stanici Štrpci, a njegovi posmrtni ostaci nisu nađeni. Plakao je Ekrem Softić pred početak davanja iskaza. U otmici je nestao njegov brat Šećo. Ni njegovi posmrtni ostaci nisu nađeni. Misin Rastoder izgubio je oca Jusufa. Za otmicu je saznao kada je drug njegovo oca nakon nekoliko dana došao u Bijelo Polje i rekao da je krenuo u tom vozu. Posmrtni ostaci pronađeni u jezeru Perućac.
-Da iskren budem ne očekujem nešto, da će nama porodicama pravda biti zadovoljena jer nama ne može niko nadoknaditi ono što smo mi izgubili. To se ne može ni platiti ni nadoknaditi. Ipak, očekujem da će ovaj sud sad završiti ovo suđenje jer ima tu ljudi koji su privedeni, koji su učestvovali u toj otmici, a već ima jedan svjedok koji se nagodio s Tužilaštvom- pet godina zatvora i da svjedoči protiv ovih tako da imaju, prema mom mišljenju, sve činjenice i dokaze i vjerujem da će Sud to završiti, kaže za STV Misin Rastoder
Edin Bakija izgubio oca Fehima, a za slučaj su, kaže, saznali tog dana iz Dnevnika kad su javili da se desila otmica u Štrpcima. Tad je i iz Centra bezbijednosti Bijelo Polje nakon provjera potvrđeno da je tad krenuo kući. Posmrtni ostaci nisu pronađeni.
-Kako vrijeme prolazi mi gubimo svjedoke zato što ljudi zbog zdravstvenih razloga jednostavno nisu u mogućnosti da dođu, neki i umru, a svjedoci su nam izuzetno važni jer u ovim postupcima ratni zločini su specifični zato što su nam često svjedoci jedino dokazno sredstvo. Kad njih gubimo mi gubimo faktički mogućnost da dokažemo da se zločin i dogodio, upozorava Marina Kljaić pravna zastupnica žrtava.
U Beograd iz Pljevalja došao i Jakub Durgut, predsjedsjednik Udruženja građana Bukovice iz Pljevalja. I sam primjećuje, nema žrtava porodica, nema njihovih adresa, mnogo je vremena prošlo i slučaj, kaže, nažalost blijedi.
-Dvadeset sedam godina pravde nema. Svjedok sam bio i kao oštećeni za slučaj Bukovice. Isto tako nigdje krivaca, nigdje nalogodavaca. Svjestan sam da mene ponovo čeka torba u jednoj ruci, da mene čekaju neki novi Štrpci, neka nova Bukovica ali nastojimo da držimo tu tenziju, da stalno ponavljamo šta se desilo bošnjačkom narodu na prostoru Crne Gore i Srbije. To je moja sudbina, ne mogu da pobjegnem od toga, ja to moram da pratim.
Alen Duraković iz Centra za zaštitu ljudskih prava u Prijepolju naglašava da smo u samo ova dva dana bili svjedoci nečega što možemo nazvati pravnom farsom.
-Ako vi ljude nakon 26 godina pitate šta se desilo i čega se sjećaju i nakon pet godina od zvaničnog saslušanja 2014. godine ponovo pitate da potvrde svoj iskaz možemo govoriti o tome da se teži prostom zadovoljavanju pravne forme. S druge strane šta očekivati od države koja ne dozvoljava da se na spomeniku u Prijepolju ispišu imena svih otetih već samo onih koji su iz Prijepolja. Mi ovdje govorimo o selektivnoj primjeni prava, a nisam optimista da će u ovom slučaju pravda biti zadovoljena baš kao što vjerovatno neće biti nađeni ni ostaci onih koji su nastradali.
Nastavak glavnog pretresa u Slučaju Štrpci zakazan za 13. i 14. maj.
