Konkurencija inostrane robe, visoki troškovi poslovanja i nedostatak radnika stavljaju domaću proizvodnju pred ozbiljne testove. Iako je riječ o ključnom stubu zaposlenosti i privrednog rasta, visok uvoz i skuplja proizvodnja direktno suzbijaju investicije i dalji razvoj.
Govoreći o tome koliko domaći proizvodi cijenom i kvalitetom mogu da pariraju uvozu, doc. dr Dženis Bajramović naglašava da velika zavisnost od inostranog tržišta direktno guši domaći potencijal i usporava ekonomiju.
“Ako analiziramo bruto društveni proizvod Republike Srbije, on je negdje oko 88,7 milijardi eura. Uvoz čini ogroman dio, čak 58,6% BDP-a. Svi možemo, pogotovo oni stariji, da se sjetimo koliko je sama bivša Jugoslavija proizvodila i da je bilo malo jakih proizvoda koji su dolazili iz inostranstva. Bez domaće proizvodnje nema rasta ni zapošljavanja. Dokaz za to su i Sjedinjene Američke Države, koje su obrnule igricu i krenule da rade ono što su nekada radile”, kazao je Bajramović.
Velike svjetske sile trpe posljedice globalizacije. Uspon Kine u automobilskoj industriji ugrozio je i velike evropske proizvođače.
Dodaje da usmjerenost na uvoz direktno koči domaćeg proizvođača.
“Često u različitim krugovima možemo čuti priču da uvozimo i luk i brojne druge poljoprivredne proizvode. Zašto ga uvozimo? Zato što je tamo negdje jeftiniji jer postoje mnogo bolji podsticaji. Svjedoci smo i da je IT sektor imao ogromne uspjehe u izvozu domaćih proizvoda i usluga, gdje je država davala ogromne podsticaje, što moramo pohvaliti. Međutim, ako uporedite sa susjednom Rumunijom, ona je ostvarila mnogo bolje rezultate u tom istom poduhvatu”, ističe Bajramović, osvrćući se na to da privrednopravno okruženje Rumunije i članstvo u Evropskoj uniji dodatno jačaju proizvodnju i donose rezultate.
Pitanje radne snage ostaje problem savremenog društva, u kom je fluktuacija radnika u stalnom porastu.
“Na sceni je fluktuacija radne snage, odliv mozgova i radnika. Imamo slučaj, konkretno sa građevinom u Novom Pazaru, gdje veliki broj radnika na fasaderskim ili keramičkim radovima predstavlja uvoznu radnu snagu iz Uzbekistana, Turske i drugih država. To je neminovnost koja će biti sve izraženija, pa čak i u tekstilnoj industriji, gdje pojedini lokalni proizvođači već godinama imaju ili planiraju uvoz strane radne snage”, ukazuje Bajramović.
Porast cijena energenata odraziće se na inflaciju, ali i na same proizvođače kroz nov skok cijena proizvoda. Cijene su svakako visoke, ukazuje on.
“To govori da će biti mnogo inflatornog pritiska na same cijene, samim tim i na proizvođače, pa će potrošači u prodavnicama plaćati mnogo skuplje proizvode nego sad. Možemo se složiti da su cijene prilično visoke. Ako posmatramo građevinsku industriju i to koliko su cijene porasle za posljednje četiri godine kada je u pitanju kvadrat novog stana, sigurno da to utiče na potražnju, ali i na mogućnost samog ulaganja”, zaključuje on.
Stručnjaci zaključuju da opstanak na tržištu ne zavisi samo od države, već prije svega od ulaganja u savremene tehnologije, produktivnost i kvalitet proizvoda.
