Rast tenzija između SAD-a i Irana ponovo se odražava na tržište energenata. Cijene nafte rastu, dok evropske zemlje ulaze u period priprema za grejnu sezonu.
Ekonomisti upozoravaju da bi nastavak geopolitičke neizvjesnosti mogao dodatno uticati na cijene energenata i troškove za građane i privredu.
„Sve su prilike da ulazimo u novi ciklus povišenih tenzija i neizvjesnosti na tržištu energenata i on je praćen cijenom nafte koja ide ka, pa čak sad, i preko 95 dolara po jednom barelu i cijenom gasu koja prelazi 70 eura po jednom megavat-satu. Pored tih napada, možemo izdvojiti još jedan detalj koji je u drugoj polovini avgusta takođe doprinio ovim dešavanjima, a to je da je memorandum o razumijevanju koji je zaključen 17. juna između SAD i Irana i koji je trebalo da važi 60 dana definitivno istekao i neće biti obnovljen, a taj memorandum je, zapravo, uprkos svim kršenjima koja su nastupila poslije njegovog zaključivanja, ipak doprinio smirivanju situacije, smirivanju na tržištu energenata i bio je neki, hajde da kažemo, tračak ili zrno nade da može doći do kraja sukoba“, istakao je profesor ekonomskog fakulteta u Beogradu – Velimir Lukić.
Pripreme za grejnu sezonu su u toku, a sigurnost snabdijevanja zavisi od više faktora – od transportnih ruta i logistike do rezervi energenata i rada prerađivačkih kapaciteta.
„Mi smo vidjeli da pored Ormuškog moreuza ove godine smo imali i zbog niskog vodostaja problem sa rijekom Rajnom i dostavom i dopremom energenata. Zatim, zavisi od stanja strateških rezervi zemalja, strateških rezervi svih energenata za koje se drže strateške rezerve, zavisi od operativnosti i funkcionalnosti prerađivačkih kapaciteta i tu možemo da vidimo da je došlo do određenih opstrukcija i napada na postrojenja u Rusiji, ali takođe utiču i određene nove mjere ili zabrane trgovine određenim derivatima“, istakao je Lukić.
Lukić upozorava da je problem posebno izražen kod gasa, jer su ljetni mjeseci važni za punjenje skladišta pred zimu. Visoke cijene usporile su taj proces, pa su neka evropska skladišta slabije popunjena nego prošle godine.
„Mi ovoga puta nismo imali ljetne mjesece u kojima bi cijena gasa bila pristupačnija u kojima bi oni koji se bave popunjavanjem rezervi gasa prihvatili tu cijenu. Ta povišena cijena je odvraćala od popunjavanja i sad imamo situaciju da neke zemlje, kao što je, recimo, vodeća evropska ekonomija Njemačka, imaju stepen popunjenosti na nešto iznad 50 posto“, dodaje on, ukazujući da je Njemačka u ovo vrijeme prošle godine imala gotovo 70 odsto popunjenosti skladišta gasa.
Kada je riječ o Srbiji, sporazum sa ruskim „Gaspromom“ ističe 30. septembra. Lukić očekuje novi dogovor, ali uz kraći rok važenja.
„Taj rok je skraćen prvo na šest mjeseci, sada ove godine na tri mjeseca i očekujemo, naravno, uz produženje koje postoji, da zaključimo novi gasni sporazum koji vjerovatno neće imati prekomjerno dug rok dospijeća. Prva stvar, to su tekući tržišni trendovi i aktuelna kretanja, a druga stvar jeste geopolitička pozicija Srbije, s tim da skraćivanje roka za zaključivanje gasnog sporazuma nama sugeriše da je možda relativni značaj i ponder u tom pregovaranju i odlučivanju geopolitičke pozicije Srbije sada nešto veći i može još da jača na značaju”, zaključuje profesor Lukić.
