Predsjednik Mešihata Islamske zajednice u Srbiji, muftija sandžački dr. Mevlud-ef. Dudić, održao je džumansku hutbu u džamiji Sultan Murat II (Gornjoj džamiji) u Rožajama, jednoj od najstarijih i najznačajnijih džamija u ovom kraju.
Govoreći o kur’anskom pozivu na jedinstvo, muftija Dudić istakao je da je najveća snaga jednog naroda u međusobnom povjerenju, slozi i organiziranoj zajednici, naglasivši da bez zajedništva nema ni istinskog napretka.
Poseban dio hutbe posvetio je Rožajama, podsjetivši na bogatu duhovnu i kulturnu baštinu ovog kraja, njegove džamije, vakufe i ljude koji su kroz historiju ostavili neizbrisiv trag u očuvanju vjere, morala i identiteta.
Govoreći o ulozi džamije, muftija Dudić naglasio je da ona nije samo mjesto obavljanja namaza, već srce zajednice iz kojeg izlaze ljudi svjesni svoje odgovornosti prema Uzvišenom Allahu, ali i prema društvu u kojem žive.
„Rožaje nije samo ime po geografskoj karti, već kao sve naše čaršije emanet. To je kraj u kojem su generacije učile da se čovjek prepoznaje po obrazu, po riječi koju održi, po gostoprimstvu koje druži i po onom što koji ostavi iza sebe. A narod ovoga mjesta je to stoljećima dokazao. Ovaj kraj kroz historiju bio je raskrsnica puteva. Njime su prolazili ljudi, trgovci, učenjaci i putnici. Ovdje su se susretale različite kulture. Ali narod ovoga kraja uvijek znao sačuvati ono što je najvažnije, svoj ljedu, svoj moral i svoju pripadnost. Zato ovaj grad iznjedrio je mnoge generacije ljudi koje su bili poznati po radu, hrabrosti i čestitosti. Kada govorimo o Rožajima, ne možemo da ne spomenemo ni njegove džamije i mjesta koja su stoljećima bila izvorište duhovnosti. I džamije ovoga kraja nisu bile samo građevine. One su bile medrese odmoranja, škole odgoja i obrazovanja. Bila su mjesta gdje se narod okupljao, gdje se učilo i gdje su se mirile zavađene porodice, gdje se dijelila tuga i radost. Jer prava džamija nije samo prostor u kojem se obavlja namaz. Prava džamija je srce zajednice. Iz nje izlazi čovjek koji zna svoju obavezu prema Allahu, dž.š., a i prema ljudima. Danas, ako Bog da, ovo naše lijepo mjesto, i ovaj prostor, i čitav Sandžak, dobio je još jednu ljepoticu Allahu u kuću. Draga braćo, Rožaje je kroz svoju historiju imalo ljude koji su nosili velike emanete. I svaka generacija, sve do Sudnjega dana, imaće takve ljude. U krajnosti, svako od nas na određeni način nosi svoje breme i svoj emanet, crta i ostavlja svoj trag generacijama koje dolaze.“
U hutbi je podsjetio i na život i djelo mula Jakup-ef. Kardovića, ističući njegovu učenost, hrabrost i pravednost kao primjer generacijama koje dolaze.
„Rožaje je kroz svoju historiju imalo ljude koji su nosili velike emanete.Među njima posebno mjesto pripada mula Jakub-ef. Kardoviću. Bio je alim, imam, čovjek znanja, ali i čovjek hrabrosti u vremenu velikih iskušenja. Njegova veličina nije samo u tome što je znao stati uz svoje kada je bilo teško. Njegova veličina je u tome što je razumio da snaga čovjeka nikada ne smije biti odvojena od pravde i milosti. U vremenima kada su mnogi gledali samo kako da sačuvaju sebe, on je gledao kako da zaštiti druge. Branio je svoj narod, ali je znao vrijednost svakog nevinog čovjeka”, istakao je muftija Dudić.
Muftija Dudić posebno je ukazao na neraskidive veze među Bošnjacima Sandžaka, naglasivši da ih kroz historiju nisu razdvajale granice ni administracije, već da su ih povezivali ezani, porodične veze, zajednička vjera i međusobna solidarnost. Posebnu poruku uputio je dijaspori porijeklom iz Rožaja i Sandžaka, zahvalivši im što, uprkos životu daleko od domovine, ostaju privrženi svojim vakufima, džamijama i rodnom kraju, te svojim doprinosom pomažu razvoj zajednice.
„A kada govorimo o svijesti našeg bošnjačkog čovjeka, posebnu riječ upućujemo našoj dijaspori. Braćo i sestre koji živite širom svijeta, vi ste posebna stranica historije ovog kraja. Mnogi naši ljudi odlazili su iz Rožaja, Sandžaka i drugih krajeva u potrazi za boljim životom. Odlazili su daleko od svojih kuća, od svojih roditelja, od mezarja predaka. Iako su mnogi možda krenuli praznih ruku, ponijeli su ono najveće: odgoj svojih roditelja, dovu svojih majki, čestitost svojih očeva i vjeru koju su čvrsto držali u svojim srcima. Gdje god su otišli, diljem ovog dunjaluka pokazali su vrijednost sandžačkog čovjeka. Pokazali su da čovjek može živjeti hiljadama kilometara daleko, a da njegovo srce ostane vezano za rodni kraj, svoju zajednicu, svoje vakufe, svoj kućni prag. Danas u mnogim krajevima svijeta imamo ljude porijeklom iz Rožaja koji su uspješni privrednici, obrazovani ljudi, humanitarci i vakifi.Ljude koji nisu zaboravili odakle su krenuli, koji nisu zaboravili džamije svojih predaka, koji nisu zaboravili komšiju kojem treba pomoći, koji nisu zaboravili da je najveća vrijednost imetka onda kada njime usrećimo drugoga”, podvlači on.
Na kraju hutbe muftija Dudić uputio je dovu Uzvišenom Allahu da sačuva Rožaje i njegove stanovnike, učvrsti jedinstvo i ljubav među muslimanima, podari bereket dijaspori, sačuva Islamsku zajednicu i učini da buduće generacije ostanu privržene vjeri, znanju i moralnim vrijednostima.
