Zamislite da ne možete jasno da izrazite svoje misli pred drugarima. Da vas učitelji ne razumiju. Da ćutite, ne zato što nemate šta da kažete, već zato što ne znate kako.
Tako je izgledalo djetinjstvo malog Pavla. Svaka riječ bila je prepreka. Svako slovo borba. Njegovo samopouzdanje nestajalo je u tišini koju nisu svi razumjeli, ali Pavle nije odustao.
Zajedno sa svojim logopedom, tri godine strpljivog rada, vježbi i vjere u napredak, promenile su sve. Pavle, danas, jasno i samouvjereno izgovara svako slovo. Više ne ćuti i ne skriva se.
“Ja se zovem Pavle i tri godine dolazim kod Teodore. Ona mi pomaže mnogo, a najviše kada pišem i sklapam rečenice i još dosta toga. Ja sam dobar đak, a sve zahvaljući Teodori”, riječi su malog Pavla.
Prema najnovijim podacima stručnjaka iz oblasti logopedije, gotovo polovina djece školskog uzrasta u Novom Pazaru ima neku vrstu govornih smetnji. Ovi rezultati ukazuju na ozbiljan zdravstveni izazov i potrebu za hitnim sistemskim rješenjima.
“Tokom testirana 50 odsto djece je evidentirano je da sa njima treba raditi. Svakako, kada krene čitanje i pisanja tu se otkrije koja djeca imaju te poteškoće. Godinama unazad sve je više djece kojima je potrebna pomoć stručnjaka bilo da je riječ o defektolozima, psiholozima ili logopedima”, objasnila je Teodora Mandić, školski logoped.
Stručnjaci upozoravaju da se najčešće radi o teškoćama u izgovoru, kašnjenju u govornom razvoju, kao i problemima u jezičkom izražavanju.
Teodora Mandić
“Šta to znači? Napune dve ili tri godine i još uvijek nisu počela da se izražavaju prostom, prosto proširenom i složenom rečenicom i to je period kada se roditelji najviše počnu brinuti kada i krenu da se javljaju stručnjacima koji se bave korekcijom zakasnelog govorno-jezičkog razvoja”, riječi su logopeda.
Mandić ističe da većina djece oko 18 mjeseci starosti treba da izgovori svoju prvu smisleno riječ. To je važna razvojna prekretnica koja ukazuje na napredak u govorno-jezičkom razvoju.
“Između 12 i 18 mjeseci, gdje je gornja granica, bi trebalo da se pojavi prva riječ. Kada krene prva riječ onda kreće bogaćenje rečnika, gdje djeca počinju da povezuju dvije riječi i to, najčešće, budu imenice i glagoli. Koriste pokazni gest, koji je bitan, počinju da se izražavaju sa “daj mi”. To nam odvoji dijecu kod koje će doći do pravilnog govora i razvoja, ali i pokazati kod koje djece do toga neće doći, već je potrebno da se stimuliše”, naglasila je ona.
Na razvoj govora kod djece utiče više faktora, a među njima je i genetika.Oni mogu igrati značajnu ulogu u tome kada i kako dijete počinje da govori.
“Ako su otac ili majka kasno progovorili ili su mucali u ranom uzrastu, velika je verovatnoća da će se ispoljiti i kod djece. Tu su i genetski faktori, u smislu anomalije ploda, traume na porođaju i često provođenje ispred mobilnih i televizijskih ekrana”, podvukla je Mandićć.
Dok je Pavlova priča primjer uspjeha i nade, podaci ukazuju da svako drugo dijete u Novom Pazaru ima govornih smetnji koje zahtjevaju ozbiljnu pažnju. Stručna podrška, rana dijagnostika i sistemska rejšenja ne smijeju biti privilegija pojedinaca, već pravo svakog djeteta. Jer iza svake tišine krije se potencijal koji čeka da bude prepoznat, podržan i osnažen.
FOTO/TEKST: SANA-A. Alić
