Podrška u obrazovanju djeci sa smetnjama u razvoju je neophodna. U odnosu na potrebe djeteta, posao ličnog pratioca podrazumjeva podršku u komunikaciji, usmjeravanje pažnje, socijalizaciju i rad na samostalnosti.
Empatija je ključan motiv zbog kog se većina opredijeli za posao ličnog pratioca. Međutim, neizvestan finansijski momenat razlog je sve manje zainteresovanosti.
“Da ta inkluzija bude onakva kakva i treba biti, a za dijete je to važno jer olakšava proces objašnjavanja. S druge strane svjedoci smo da su u školama velike grupe učenika te učitelji nemaju vremena da priđu, dok lični pratilac olaškava taj proces”, objasnila je psihološkinja Naida Karasalihović-Bulić.
Ističe da rezultati ne mogu biti odmah vidljivi.
“Nije to pomak onakav kako narod očekuje. Nekada to izgleda minimalno ali je dosta na dugotrajnom nivou, jer se ta djeca osjećaju sigurnije, slobodnije i lakše će se integrisati u društvu”, dodala je Karasalihović-Bulić.
Psihološkinja smatra da je podrška u ovom slučaju na niskom nivou.
“Kada dođe stvarni svijet nema tih dešavanja za osobe sa posebnim potrebama, te možemo reći da ta vrsta podrške manjka. Više smo educirani iz sažaljenja gledajući da im olakšamo proces umjesto da ih naučimo kako da se nose sa tim”, navela je ona.
Djecu sa smetnjama u razvoju društvo ne smije sažaljevati.
“I oni su iste osobe kao i mi, jer smo i mi ljudi sa različitim ograničenjima te trebamo pristupiti sa maksimalnom podrškom i razumijevanjem. Njima je potrebno više vremena da procesuiranju neke stvari, a isto tako mogu uraditi različite stvari i aktivnosti”, podvukla je psihološkinja.
Iako na obuci dobiju jasne smjernice, ovaj posao, kažu, nemoguće je raditi po strogim pravilima profesije.
FOTO/TEKST: SANA-A. Alić