Enisa Dreković, Bošnjakinja porijeklom s ovih prostora, politički je angažiran roditelj u Njemačkoj, u smislu boljeg položaja djece s poteškoćama u razvoju, ali i drugih ugroženih kategorija stanovništva. Majka djeteta s autizomom, suočena je s brojnim poteškoćama i izazovima kao i drugi roditelji koji prolaze agonije u borbi za svoja prava Da bi se došlo do cilja neophodna je politička borba što pokazuje da to nije slučaj samo na Balkanu
–Ni Njemačka nije tako savršena kao što svi mislimo. Svijest je ovdje probuđena u svemu što je potrebno svim ugroženim grupama, poput djece s invaliditetom, ali je kod nas realizacija poteža. Zbog toga je potrebno da smo angažirani i budemo ustrajni u svemu što radimo. Mi imamo zakone, ali kao što rekoh, realizacija je poteža, kaže Enisa Dreković politički angažiran roditelj u Njemačkoj
Nikad, kaže, nije planirala baviti se politikom, ali specifičnost situacije pokrenulo je djelovanje
–I moj veliki strah je šta će biti s mojim djetetom kad mene ne bude bilo. Od toga počinje moj angažam. Na državnom nivou sam dobila to djelovanje za poslovno sudjelovanje osoba s invaliditetom. Znači, dok završe smjer u školi u kojoj su, šta slijedi kad napune 18 godina, kad budu punoljetni. Dokle smo mi organizirani da pustimo djecu samu da žive. Zbog toga su naše škole tako uređene da im pomognu da se snađu za neki normalan život.
Ipak, i u tamošnjem društvu je pitanje ko ima i da li uopšte ima senzibiliteta prema osobama s poteškoćama.
–Tokom zasjedanja u ministarstvu stigla je informacija da čak jedna škola odbija svaku vrstu invaliditeta, koja čak ne želi ni osobe u kolicima da primi što me razljutilo. Ako je osoba u kolicima, ne znači da nema kapaciteta, da nije sposobna da bilo šta da uradi. Ima još mnogo toga da se uradi, između ostalog i na senzibilizaciji društva i ukazivanja na grupaciju bitnu za opstanak.
Također, traje i borba za zlostavljane žene, samohrane majke, ali i za podizanje spomenika u Berlinu za žrtve genocida počinjenog nad Bošnjacima u Srebrenici
