Piše: Dr. Harun Crnovršanin
Kuća Hilma Bajraktarevića je posljednji očuvani biser bošnjačke arhitekture iz osmanlijskog vremena sa desne strane rijeke Raške u ulici 1. Maj br. 138. Kroz ovu ulicu je nekada prolazio čuveni Carigradski drum ili Stambol džada. Danas je i ova ulica izgubila svoj izgled i dušu koju je imala do prije 20 godina. Pred najezdom bezličnih betonskih zgrada bespovratno nestaju gradske orijentalne kuće u Novom Pazaru. One su i posljednji materijalni dokazi postojanja jedne visoke kulture stanovanja na ovim prostorima. Nisu samo u Novom Pazaru na udaru objekti bošnjačke kulture, već je to praksa koja se sistematski sprovodi posljednjih 100 godina u svim gradovima Sandžaka, počev od Plava i Gusinja preko Berana, Rožaja, Bijelog Polja, Pljevalja, Nove Varoši, Priboja i nazad od Pešteri do Novog Pazara.
Pazarska familija Bajraktarević ima tursko porijeklo, iz Anadolije. Prema riječima Irfana Bajraktarevića, Hilmovog sina a Halimovog unuka: „njegovi preci bili su bajraktari, nosili su turski bajrak (osmalijsku zastavu) u ratnim pohodima. Tako su, nakon Bitke na Kosovu 1389. godine, u kojoj su porazili srpsku vojsku, njegovi preci ostali na područje Novog Pazara kao askeri (vojnici). Za vojničke zasluge dobili su zemlju u Yeni Pazau i okolini. Prvi Bajraktarevići bili su: Rušid, Halim i Halid. Njihova imena su se ponavljala iz generacije u generaciju, a također i njihovo bogatstvo uvećavalo “.
Kontakt sa mojim sagovornikom Irfanom uspostavio sam preko Nedžata-Đata Rupića koji je veliki prijatelj sa ovom familijom. Irfan je odličan poznavalac historije svoje familije kao i njihove kuće o kojoj je riječ u ovom tekstu. Po njegovim riječima: „kuća je napravljena 1900. godine a sagradio je njegov pradjed Nazif. On je u braku sa suprugom Elmazom, mojom prabijačom, imao dva sina: starijeg Rušida i mojeg djeda Halima. Moj djed Halim-Limo je u braku sa bijačom Hatidžom-Hatom Džanefendić ima sina Hilma (mojeg oca) i kćerke: Jalduzu-Duzu (udatu Bećković), Veziru (udatu za Iska Pluncevića) i Edibu (udatu u Prizren u familiju Beriša). Moj otac Hilmo je u braku sa mojom majkom Azizom Elmasbegović dobio 2 sina: moga starijeg brata Ahmeta (1963) i mene- Irfana (1964).
Mi smo živeli u ovoj velikoj staroj kući. Okolo kuće bila je avlija veličine 22 ara. Imala je Gornja i Donja avlija sa pregradnim zidom i vratima u sredini. Ispred kuće, do ulice 1. Maj, nalazila su se 4 salaša, 5 štala za krave, hambar za žito i objekat za ostavku tikvi, bundi, krompira i kukuruza. Kuća je na dva sprata sa 8 soba. Na donjem spratu se nalaze 4 sobe sa dva hamama (kupatila) i mutfakom (kuhinjom). Na spratu ima još 4 sobe sa dva hamama. Na spratu još postoji velika divanhana tzv. „veliki ćošak“, rezervisan za muškarce i „mali ćošak“- za žene.
KOMUNISTI ODMAH NAKON RATA OTIMAJU HALIMU BAJRAKTAREVIĆU
I HAN I DUĆANE I ZEMLJU U OKOLINI PAZARA
Moj djed Halim-Limo (1900-1963 imao je svoj han i dućane u strogom centru grada, na početku nekadašnje Tijesne čaršij, tačno gdje je sad Radnički univerzitet ili Gradska uprava. Taj han je upamćen kao „Limov han“ i u njemu se nalazila tzv „smočna pijaca“, prodavo se kajmak i sir, a na spratu je bila kahvečajnica. Dolje je bilo par njegovih dućana. Ukupna površina zemljišta sa hanom i dućanima iznosila je 40 ari-sve do rijeke Raške.
Uzeli su mu i preko 2 hektara zemlje u Krivači za izgradnju fabrike „Raške“, zatim 6 hektara kod Petrove crkve i nekoliko hektara u selo Osoje. Sve je to oduzeto bez ikakve materijalne nadoknade! Pozvali su ga u UDBU i natjerali da se pismeno odrekne cjelokupne imovine (osim kuće u kojoj je živeo) u korist države. Zaprijetili su mu ovim riječima: „Halime, ili potpiši ili te vodimo na Hadžet!“
Nakon što su mu sve oduzeli, ponudili su mu da radi kao činovnik u opštini što je on odbio. Postoji i njegov pisani zapis o tome koji još čuvam. U njemu stoji ovo: „Nude mi platu nekog činovnika za tu odštetu. Ja je nisam prihvatio, pa sam je ostavio njima- da se počaste, a ja je nisam uzeo“.
U velikoj avliji Hilmov stariji sin Ahmet napravio je novu kuću. Stara Limova kuća poput ljepotice još uvijek stoji ponosno i čeka neizbježnu sudbinu koja će je uskoro snaći. Dobro mjesto i veliki plac zapao je za oko mnogim investitorima. I ona će, kao i mnoge prije nje, ostati da se pamti samo na slikama. Još jedna orijentalna kuća sa bogatom historijom broji posljednje dane. Sa njom umire jedan dio duše nekadašnjeg šeher Novog Pazara.
