Porušena kuća familije Elmasbegovića – dragulj bošnjačke arhitekture u Novom Pazaru

- Advertisement -spot_img

Čitano

Možda vas zanima

Piše: Dr. Harun Crnovršanin

   Krajem marta 2021. godine gradske vlasti u Novom Pazaru bezdušno su porušile jednu od najljepših gradskih kuća orijentalnog stila. To je kuća porodice Elmasbegović za koju je čuveni arhitekta Jovan Krunić kazao da predstavlja „umjetničko djelo“ izuzetne vrijednosti koju treba zaštititi od daljeg propadanja. Iako je ova kuća bila „pod zaštitom države“, ta ista nikada nije uložila ni jedan dinar u njeno renoviranje i revitalizaciju.

Obzirom da sam rođeni Pazarac imao sam priliku da bezbroj puta prođem ulicom Oslobođenja (u narodu poznata i kao Sudski sokak) i da vidim prelijepu staru kuću u orijentalnom stilu koja je godinama propadala naočigled sviju nas koji smo rasli i šetali pazarskom kaldrmom. Znao sam da je to kuća Elmasbegovića i ništa više od toga. Nešto više o njoj saznao sam u ljeto 2002. godine od  rahmetli sestara: Azize (Čavić) Šarukić i Nazime (Čavić) Rožajac. Njihov otac bio je  Amir-beg Čavić a majka Hatidža, djevojačko prezime Dazdarević. Hatidžina sestra Derviša, zvana Heka, bila je udata za Šahin-bega Elmasbegovića.

One su veoma često posjećivale svoju tetku Dervišu i bile veoma bliske se djecom iz kuće Elmasbegovića. Tada sam, iz prve ruke, saznao mnogo interesantnih stvari vezanih za ovu porodicu i njihovu kuću. Kasnije sam imao prilike da razgovaram sa Šahin-begovim sinom Ismetom i Asim-begovim sinom Fahrudinom. Ismet Elmasbegović (1932) danas živi u Sarajevu a Fahrudin (1942) u Novom Pazaru.

Sa Fahrudinom sam napravio intervju 30. marta 2023. a sa njegovim starijim bratom Ismetom 01. decembra 2023. godine. Ovom prilikom ćemo iznijeti najvažnije stvari iz historije ove ugledne begovske familije.

PORIJEKLO FAMILIJE ELMASBEGOVIĆ

      Prema Ismetovoj i Fahrudinovoj izjavi Elmasbegovići su direktni potomci Mehmed Ćor-paše koji je, kao turski paša, krajem 17. i početkom 18. vijeka, vladao Bihorom (zapadni dio Novopazarskog sandžaka). Ovaj dio Sandžaka je 1912. godine ušao u sastav Crne Gore. Mehmed Ćor-paša je rodonačelnik begovske familije Ćorović. On je došao iz grada Osijeka u Slavoniji, nakon što je ova oblast Karlovačkim mirom 1699. godine predata Austriji. On je bio posljednji paša koji je došao u Bihor. Zamijenio je svog prethodnika Hajdar-pašu. U narodu je ostalo predanje da je bio ćorav u jedno oko pa su ga Bihorci zbog toga prozvali Ćor-paša. On je, nakon što je izgubio spahiluke u Osijeku u ratu 1683-1699, godine, kao nadoknadu od velikog vezira, dobio spahiluke u Bihoru i na Pešteri. Bratstvo Ćorovića dalo je veliki broj uglednih ličnosti, među kojima je bilo veleposjednika, političara, profesora, ljekara, arhitekata itd.

Jedan od najpoznatijih bio je Elmas-beg Ćorović rodom iz Ivanja kod Lozne. On je imao preko hiljadu hektara zemlje u selima: Buđevu, Štavlju i Gujiću. Elmas-beg je imao četiri sina: Šahina, Asima, Šemsa i Sabriju i dvije kćerke: Azizu i Abidu.  Elmas-beg se sredinom 19. vijeka doselio u Novi Pazar, u mahalu Jošanica. Nedaleko od Altun-alem džamije (današnja ulica Osmana Đikića) sagradio je lijepu kuću koju će kasnije prodati i kupiti veliku kuću u današnjoj ulici Oslobođenja, o kojoj govorimo u ovom tekstu.

KAKO JE ŠAHIN-BEG PROMIJENIO SVOJE PREZIME ĆOROVIĆ U ELMASBEGOVIĆ

   Jedan događaj bio je presudan da Elmas-begov sin Šahin-beg promijeni svoje prezime Ćorović u Elmasbegović. Naime, prema izjavi Šahin-begovog sina Ismeta, koji danas živi u Sarajevu, jedna bliska rođaka iz njihove familije po imenu Sadika Ćorović udala se za Crnogorca, izvjesnog Đukana, koji je bio učitelj u selu Ivanje. To je bila velika sramota za bratstvo Ćorovića, pa su se muške glave okupile da riješe ovaj problem i da vrate Sadiku nazad. Šahin-beg je predlagao da njih nekoliko ode u Đukanovu kuću i da je silom uzmu. Međutim, dobili su haber od Sadike da se ona svojevoljno  udala za učitelja Đukana i da nije na silu odvedena. Šahin-beg je bio ogorčen zbog ovog čina, pa je riješio da promijeni svoje prezime Ćorović. Uzeo je prezime Elmasbegović po svome ocu Elmas-begu.

Šahin-beg je bio turski oficir, završio je vojnu akademiju u Bitolju i bio učesnik bitaka na Galiciji a kasnije i na Čanakkale. Dolaskom u Novi Pazar Šahin-beg i njegova braća  kupili su velika imanja u plodnim dolinama rijeke Jošanice (Šutenovac) i Raške (Selakovac). Imanja ove familije u Šutenovcu  prostirala su se od Mura do Karahodžića ćuprije.

Bošnjački narod je, kroz tzv agrarne reforme (1918. i 1946.) u Kraljevini Jugoslaviji i Titovoj Jugoslaviji, brutalno opljačkan i preko noći su, od dojučerašnjih gazdi, postali sirotinja. Kralj Aleksandar Karađorđević je u svom Proglasu naredio  da se na bošnjačka i albanska imanja (u BiH, Sandžaku, Kosovu i Makedoniji) nasele pravoslavni Srbi, Crnogorci i Makedonci koji su bili najamnici na njihovim imanjima. Iako su dva puta opljačkani od državnih organa, Elmasbegovićima je, nakon Drugog svjetskog rata, u Šutenovcu ostalo još 40 hektara, a u Selakovcu 3 hektara plodne zemlje.

KO JE I KAKO SAGRADIO „KUĆU ELMASBEGOVIĆA“ -NAJLJEPŠU ORIJENTALNU KUĆU SA DESNE STRANE RIJEKE RAŠKE U UL. OSLOBOĐENJA BR.26

   Ismet Elmasbegović (1932), mašinski inžinjer u penziji, sa boravkom u Sarajevu, je u razgovoru sa autorom ovog teksta ispričao veoma interesantnu priču o izgradnji njihove kuće. „Naša velika kuća u današnjoj ulici Oslobođenja u Novom Pazaru izgrađena je novcem Ali-paše (Stočević) Rizvanbegovića  (1783-1851). On je od 1813.-1833. godine bio kapetan Stolačke kapetanije a kasnije, od 1833. -1851., vezir novoosnovanog Hercegovačkog pašaluka. Hercegovina je za vrijeme njegovog vezirovanja imala ove srezove: Duvno, Ljubuški, Konjic, Mostar, Blagaj, Počitelj, Stolac, Trebinje s Ljubinjem, Nevesinje, Gacko, Nikšić, Foču, Čajniče sa Goraždem, Pljevlja (Taslidža) sa Kolašinom i Prijepolje. Za njegovo vrijeme Hercegovina je doživjela veliki napredak u poljoprivredi, stočarstvu i prosvjeti, a sam Ali-paša bio je jedan od najbogatijih ljudi.

   Ali-paša je imao sina jedinca koji se razbolio od veoma teške i nepoznate bolesti. On ga je volio kao svoje oči u glavi i počeo je da traži lijek za ozdravljenje svog sina po cijelom Osmanskom carstvu.

 Vodio ga je po cijeloj carevini kod raznih hećima (ljekara) u nadi da pronađe ilač (lijek) za svog sina jedinca. Za bolest Ali-pašinog sina čuo je i izvjesni ljekar po imenu Hadži šejh iz Istanbula. On je, na putu za Hercegovinu, radi liječenja Ali-pašinog sina, prošao kroz Novi Pazar i oduševio se izgledom i ljepotom ovog šehera. Hadži Šejh je došao kod Ali-paše u Stolac i počeo da liječi njegovog sina. Nakon izvjesnog vremena mladić je potpuno ozdravio. U znak zahvalnosti Ali-paša  je, po Hadži šejhovoj želji, izgradio unikatnu kuću u Novom Pazaru. Paša je u Yeni Pazar poslao bisage sa zlatnim dukatima da se napravi kuća za Hadži šejha. Građa za ovu kuću sjekla se u obližnoj Jaklja planini, iz njenih šuma se donosila građa. Kasnije je ovu kuću od Hadži šejhovih sinova kupio moj djed Elmas-beg. Nakon smrti moga djeda u jednoj polovini kuće je stanovao moj otac Šahin-beg sa porodicom a u drugoj polovini njegov brat Asim-beg sa porodicom. Moj otac Šahin-beg je u braku sa mojom majkom, Fatimom Pašić iz Mostara, imao troje djece: mene –Ismeta, brata Iljaza i sestru Zumretu-Zumu. Nakon majčine smrti, otac je oženio Dervišu-Heku Dazdarević sa kojom nije imao djece. U drugoj polovini kuće kasnije je stanovao moj amidža Asim-beg sa svojom familijom. Amidža se ženio tri puta i imao devetoro djece: 7 sinova i 2 kćerke.

Asium-beg  je imao još jednu manju kuću u Ejup-begovom sokaku (današnja ulica 8. marta br. 8.). To nije bila njegova kuća već kuća njegovih žena Sadije i Nadžije Osmanbegović. Prva žena mu je bila Sadija i sa njom je imao sina Kadriju. Nakon njene smrti oženio je njenu sestru Nadžiju i sa njom imao 4 sina: Mithata, Dauta, Besima i Alishana-Iska. Sa trećom suprugom Zubejdom imao je sinove: Fahrudina, Faruka i kćerke: Dudu i Azizu.“. (Izjava data 01. decembra 2023. godine).

Ismet Elmasbegović, sin Šahin-begov, danas živi u Sarajevu. Veoma je poštovana, obrazovana i interesantna ličnost. U braku sa suprugom, rahmetli Hajrijom, dobio je 2 sina: Ediba i Tarika i ćerku Belkisu. Ima 1 unuku Zamalu i 4 paraunučadi.

UNUTRAŠNJI RASPORED PROSTORIJA U KUĆI ELMASBEGOVIĆA

   Kakav je bio raspored prostorija u ovoj kući saznaćemo iz opisa Muradije Kahrović-Jerebičanin, koja je  magistrirala na temu: „Stare gradske kuće orijentalne arhitekture u Novom Pazaru“.

„… Ova kuća se svrstava u najstarije kuće u Novom Pazaru. U njenom prizemnom dijelu nalazio se hajat, odnosno ulazni hol „na lakat“, sa dva ulaza, glavni i sporedni, koji je vodio ka nužniku. Desno i lijevo bile su dvije sobe, a u čelu hajata –soba za poslugu, magaza i kuhinja odnosno mutfak sa ognjištem. Na spratu je bila divanhana sa „ćoškom“-isturenim na bočnoj strani. Dvije manje sobe bile su spavaće: jedna veća za dnevni boravak porodice, a druga je bila namijenjena za goste. Sobu za goste, pored uobičajenog, tradicionalnog drvenog nameštaja najviše je krasio drveni plafon, jedinstven i najviše cijenjen po svojoj strukturi i rasporedu daščica i drvenih vijenaca, zbog čega je posjećao na tradicionalno slatko jelo po kome je i dobio naziv „baklava“. Ovaj plafon, zvani baklava bio je originalan i najljepši dio u ovoj kući. Osim toga, ove dvije veće sobe bile su isturene na prednjoj fasadi i poduprte drvenim stubovima. Ovaj detalj je činio kuću još interesantnijom i originalnijom.

Vrijednost i zanimljivost ove kuće primjetili su i arhitekte među kojima i Jovan Krunić koji smatra da ova kuća predstavlja i jedno umjetničko djelo. To umjetničko djelo od arhitekture trebalo je zaštititi od daljeg propadanja, a time omogućiti drugim zainteresovanim posjetiocima ovog grada da upoznaju ovakvu arhitekturu i način korišćenja prostorija.

Nažalost, mi ne znamo da očuvamo već samo da rušimo…“ (Iz izjave Muradije Kahrović-Jerebičanin, objavljeno na portalu „Sandžakpress“ od 02. aprila 2021).

IZJAVA ASIM-BEGOVOG SINA FAHRUDINA

   Fahrudin-Fahro Elmasbegović (1942) rođen je u Novom Pazaru od oca Asim-bega i majke Zubejde. Odrastao je u manjoj kući Elmasbegovića u ulici 8.marta br. 8. Nažalost, i ova manja, koja se nalazila iza zgrade Doma kulture,  i ona veća u ulici Oslobođenja 26., porušene su od lokalnih vlasti  koje ne znaju da cijene vrijednost svoje kulture i tradicije.

Fahrudin sa sjetom i ljutnjom govori o brutalnom rušenju pazarskih gradskih kuća orijentalne arhitekture koje su se, sa malo razumjevanja i finansijskog ulaganja, mogle sačuvati i svjedočiti o tradiciji i visokoj kulturi bošnjačkog naroda u Novom Pazaru.

„Ja sam rođen i odrastao u ulici 8. marta, u Ćukovcu, u manjoj, ali veoma lijepoj kući, a moj brat Ismet koji danas živi u Sarajevu, porastao je u velikoj kući u ulici Oslobođenja br.26. I mi smo 1954. godine takođe prešli u veliku kuću i tamo živjeli do 1967. godine kada je svi napuštamo i ustupamo kirijašima. Moj brat Ismet, zbog posla, odlazi da živi u Prištinu, a od 2000. godine u Sarajevo, a moja familija  se seli u drugu kuću, u ulicu Hilma Rožajca br.56.

U velikoj kući kirijaši su živjeli do 1980. godine. Od tada je kuća bila u zapuštenom stanju sve do njenog rušenja marta 2021. godine. Pazar je imao mnogo aganskih i begovskih kuća. Arhitekta Jovan Krunić je dolazio u našu kuću i bio fasciniran njenim izgledom i funkcionalnošću, njenim dušeklucima, hamamima, kaminima i unikatnim drvenim plafonom zvanim „baklava“. Javnosti je nepoznato da je ova kuća imala u avliji, uz samu kuću hamam dužine 6 metara, sličan Isa-begovom hamamu, koji je srušen 1939, godine. Kuća je imala krstastu osnovu sa stambenom površinom od oko 500 metara kvadratnih. Okolo kuće bila je tzv. spoljna ili Dišer avlija i imanje veličine 2 hektara. Plafoni u sobama su bili veoma visoki, viši nego u današnjim sobama. Arhitekta Krunić je govorio da je plan kuće izuzetno moderan i da je išao ispred vremena. Na prizemlju, na prozorima su bile metalne toplije (rešetke) a na spratu, bili su prozori „od surme“ (na podizanje gore-dolje). Vremenom se ovo imanje okolo kuće prodavalo i smanjivalo, tako da je pred rušenje –uz kuću bilo 6 ari placa.

Šteta što je država te stare kuće ostavila na milost i nemilost. Pazar je izgubio dušu onda kada je Tijesna čaršija porušena. Od Velike (Drvene) ćuprije do benszinske pumpe na Vrh čaršije bili su dućani. Naša kuća je demek bila „pod zaštitom države“, a za nju nikad nije dala ni 1 dinar za renoviranje, a nisu dali ni da se ruši.

Dok je Ugljaninova SDA bila na vlasti, ja sam 1996. godine išao i predlagao im, da turska organizacija  TIKA obnovi kuću u ulici Oslobođenja i da je pretvori u „Turski konak“ gdje bi se narod skupljao i kuću posjećivao“.

„NAŠU DJEDOVINU SU OTIMALI I KRALJ I PARTIZANI“

   Od ogromne zemlje koju je imao moj djed Elmas-beg, danas je ostalo veoma malo. Samo u selima: Buđevu, Štavlju i Gujiću imali smo preko 1.000 hektara zemlje, u Šutenovcu 160 hektara, u Selakovcu 3 hektara. U vrijeme Kraljevine Jugoslavije, našu zemlju su otimali tzv. „solunci“ (srpski vojnici koji su učestvovali na Solunskom frontu 1918.), a da nisi smio riječ da im kažeš. U Šutenovcu, iznad stadiona, jedan „solunac“  nam je oteo 8 hektara najbolje zemlje. Bio je u Pazaru neki žandarmerijski narednik Svetislav, mislim da se prezivao Miletić, On je doveo nekog Miroslava Lazovića kao „solunca“ na naše imanje. Taj Miroslav ode i izmjeri 8 hektara najbolje zemlje. Nisi smio ni da pitaš šta on to radi na našem imanju. I da stvar bude interesantnija, on ode u Kataster i sve to upiše i prevede na svoje ime, kao da ga je kupio!

Tako je i Pavle Đambasanović, otac Moma Đambasanovića, bivšeg predsjednika opštine Novi Pazar, uzeo veliki dio naše zemlje bez ikakve nadoknade. Našu zemlju su uzimali i kralj i partizani-u dva navrata“. (Izjava Fahrudina –Fahra Elmasbegovića data autoru ovog teksta 30. marta 2023.).

Fahrudin Elmasbegović živi u Novom Pazaru. U braku sa suprugom, rahmetli Aišom, dobio je 2 sina: Saladina i Ergina i dvije kćerke: Džihan i Dženanu. Od njih ima desetoro unučadi.

Izgled kuće Elmasbegovića prije 70 godina. Iz arhiva Nedžata-Đata Rupića
Ali-paša (Stočević) Rizvanbegović (1783-1851) finansirao je izgradnju unikatne kuće u Novom Pazaru
Asim-beg Elmasbegović, otac Fahrudinov
Kuća Elmasbegovića u Novom Pazaru. Slika iz 1968. godine
Prva veća saznanja o kući Elmasbegovića dobio sam 2002. od sestara-rahmetli Azize Čavić i Nazime Čavić
Braća Elmasbegović- Ismet (1932) i Fahrudin (1942)
Ismet Elmasbegović sa suprugom Hajrijom (1940-2018)
Ismet Elmasbegović (1932) sa svojom familijom u Sarajevu
Kuća begovske familije Elmasbegovića u ul.Oslobođenja br.26 u Novom Pazaru. Sagrađena je oko 1850. godine
Stari Pazarci, sa lijeva- Fahrudin sa Nedžatom-Đatom Rupićem, Sabahudinom Šuševićem i Osmanom Biševcem
Bahata vlast u Novom Pazaru decenijama uništava dragulje bošnjačke arhitekture. Krajem marta 2021. srušena je i poznata kuća Elmasbegovića
Porušena begovska kuća Elmasbegovića u ul. Oslobođenja br.26, poznata i kao Sudski sokak
Izgled sobnih vrata i prozora u kući Elmasbegovića
Sobu za goste (alaturka) u kući Elmasbegovića krasio je drveni plafon tzv. baklava
- Advertisement -spot_img

Najnovije

spot_img
spot_img
spot_img