Piše: Zaim Redžepović
Ovakav prikaz, ovako ‘duhovno uzdizanje’, ovakva poruka je sramota i boleščina koja prijeti da raznese hiljade dobrih primjera i dokaza da su ljudi na ovom našem parčetu zemlje jedni drugima najvažniji.
– Mi Bošnjaci u kojem god dijelu Sandžaka zivjeli svaku sekundu svog života provodimo u borbi da dobro pobijedi, da se mrak otjera, da zlo izgubi, a onda se neki bilmez nađe i poigra se sa time, zloupotrebi vjeru, merhamet, muku koju smo svi zajedno vidjeli da mir bude na prvom mjestu.
Valjda bilmez (mora biti da je pojedinac, mora da ima ime, ne može biti narod) misli da niko ne smije guknut, da ćemo sagnut glavu i izviniti se što postojimo…
– Braćo draga, ko god da ste, ne brukajte se!
– Mir nema alternativu i nemojte misliti da će vaši ili bilo čiji crteži izmijeniti činjenicu da smo mi miroljubivi ljudi, narod koji žele mir vama i sa vama!
Ovi zidovi crkve (freske) na kojima su naslikani muslimani sa noževima iznad kolijevke sa bebom su sramota!
Ova poruka govori mnogo o onome koji je to uradio, ali se nadamo da će pamet preovladati i da je ovo greška neke budaletine kojoj je neko greškom dao ‘boju’!
