Za samo dva dana više od 20 hiljada poruka ispovijesti žrtava nasilja, podrške i komentara objavljeno je na Tviteru pod haštagom #Nisam prijavila. Spontano je počela tvitom o nasilničkom ponašanju jednog repera prema djevojci, svjedočenju njene sestre o skandaloznom ponašanju policije. Priča je dobila smjer kad je mlada Vranjanka, aktivistkinja koja radi uglavnom s mladim žrtvama nasilja odlučila da ne može više šutjeti. Žene odustaju od obraćanja policiji ili porodici za pomoć jer nemaju sistemsku podršku, jer ih institucije izdaju i ne rade svoj posao, jer ih porodica i okolina osuđuju, i iscrpljuju dugi sudski procesi. Čak im se traži da moraju imati „opipljive dokaze“
–Nasilje je mnogo jače i teže od pisanih protokola. Ako se ne uklapate negdje u protokol za prepoznavanje nasilja može vam se desiti da neko od službenika kaže nije to nasilje vratite se kući i da vam se kući desi nešto mnogo teže čak i život izgubi. Mnoge žene koje odustaju i navode ovaj primjer da ne mogu šetati od institucije do institucije, ne mogu svaki put pričati i dokazivati da mi je teško, ne mogu da se ispravdavam jer sam zaista došla jer više ne mogu da trpim. Zamislite situaciju da pored toga što ste pretrpjeli, fizičko, psihičko nasilje morate razmišljati da li sam ovo dobro slikao, da li ovo nekome vrijedi i da li će neko prihvatiti kao moju bol, patnju, ugrožavanje, naglašava dr. Semrija Smailović psiholog
