hadžija Jonuz Džanković: Nagrada za životno djelo za rahmetli oca i Muftiju

- Advertisement -spot_img

Čitano

Možda vas zanima

 

Sport mora da se voli, kaže hadžija Jonuz Džanković dobitnik nagrade za životno djelo Abdulah Duce Gegić. Nagrada je trebala doći i ranije, ali kaže ovaj zaljubljenik u fudbal, inače igrač i trener, nikad nije kasno

 

To je priznanje svih nas, posebno onih koji su shavtili da ja kao čovjek iz sporta dobijem tu plaketu. Mislim da je trebala i ranije ali zbog okolnosti u kojim sam se nalazio, posebno u politici, nisam mogao da dođem do tog izražaja. Mislim da je priznanje trebalo biti dodijeljeno prije 30, 40 godina. Hvala Allahu nikad nije kasno. Mlađi me prepoznaju kao čovjeka iz sporta, fudbalera, trenera. Sad to repoznaju mlađe generacije I mislim da je došao trenutak i pravo vrijeme da dobijem  ovu plaketu. Draga mi je I zbog toga jer je moj rahmetli otac isto bio fudbaler koji je baš s Abdulahom Ducetom Gegićem bio u timu, zajedno su igrali. Moj otac bio je još veći igrač. Kako je plaketa namijenjena mom ocu tako je i mom uvaženom Muftiji akademiku Muameru Zukorliću koji je volio sport, borio se za sport. Ovakvi potezi i ovakve nagrade mili su mu sigurno. Volio je da njegovi ljudi budu na prvom mjestu i znao je cijeniti svaki rad svih koji su s njim sarađivali. Ja sam radio to iz ljubavi prema Gradu. Mene materijalna strana nije interesovala ni kao igrača ni kao trenera. Živio sam za sport 24 sata. U datom trenutku bio sam fanatik za sport. Šta sam zamislio to sam uz Božiju pomoć i ostvario. Sport mora da se voli. To je poput farza u namazu, kaže između ostalog u Sandžačkom jutru hadžija Jonuz Džanković dobitnik nagrade za životno djelo “Abdulah – Duce Gegić”

- Advertisement -spot_img

Najnovije

spot_img
spot_img
spot_img