Home Vijesti Akademik Zukorlić u Paralmentu o zagađenju u Novom Pazaru, deponiji Golo brdo,...

Akademik Zukorlić u Paralmentu o zagađenju u Novom Pazaru, deponiji Golo brdo, sječi šuma

196
0


Poslanici Skupštine Srbije započeli su Treću sjednicu Prvog redovnog zijasedanja, a prva tačka dnevnog reda je Prijedlog zakona o klimatskim promjenama, koji je podnijela Vlada. Predsjednik Stranke pravde i pomirenja akademik Muamer Zukorlić kazao da pitanje ambijenta u kome živimo treba biti dio naše svijesti i naše kulture. 

– Pitanje uređenja životne sredine jeste po određenoj agendi Ujedninjenih nacija, jeste po određenoj agendi Evropske unije i u određeno trenutku, s’ obzirom na naše opredjeljenje prema evrointegracijama. To dolazi kao obaveza, ali prije toga i ono što treba da bude naše opredjeljenje jeste da mi pokažemo našu sposobnost, kapacitet, orijentaciju i našu svijest, individualnu, kolektivnu i na koncu državnu, da potvrdimo sopstvenim aktivnostima da pitanje čistote, zdravosti, pitanje ambijenta u kome živimo, kvaliteta životne sredine nije zapravo pitanje domaćeg zadatka. To je ono što treba da bude sastavni dio naše svijesti i naše kulture. Istina, zakonodavstvo jeste okvir u kojem se jedna kultura formira i unapređuje. Zato ćemo dati maksimum da ovaj zakon bude što kvalitetniji, ali na tome moramo raditi intenzivnije, ne samo iz Narodne skupštine, ne samo sa pozicije Vlade, već i sa pozicije svih faktora uticaja. Prije svega medija, ali prije svega i prije medija – obrazovanje. Svijest se formira, istina, i prije obrazovanja – u vaspitanju. Istina, ponajprije u porodici. Zato tu mora postojati jedan široki front. Tu mora postojati opredjeljenje da ono što su stvarne vrijednosti za odrasle i pametne ljude ne treba da bude nametano. Inače, samo nedoraslim i nepotpunim osobama, samo osobama koje imaju određene nedostatke treba nešto nametati. Većina ljudi trebaju biti oni kojima će sopstvenu svijest izgraditi određeni stav. Raduje me ova efikasnost i ovo opredjeljenje, ali moramo dodatno poraditi na toj svijesti o kojoj govorimo. Ne smijemo stati na krovnosti zakona, moramo pokazati sposobnost da te zakone sprovedemo.

Akademik Zukorlić ukazao na problem peletare koja ugrožava cijeli jedan dio grada, a koja je instalirana u blizini Univerziteta.

– Doduše, mi smo i bez ovog zakona imali solidnu regulativu u pogledu zaštite životne sredine, ali mi moramo sići do dna, otići do periferije, ne možemo dopustiti da tamo u nekoj perifernoj opštini ili gradu ove zemlje, zato što su udaljene 300 kilometara, dozvolimo nekom ko je tajkun, ko je u sprezi sa određenim lokalnim strukturama vlasti, politike, policije, inspekcije ili ne znam koga, da može da instalira pored univerziteta određenu proizvodnu strukturu, fabriku, koja toliko dimi i prlja okruženje i životnu sredinu, ne znam dokle može dobaciti prema nebu, ka ozonskom omotaču, ali znam šta nam govore studenti. Znam da automobil koji prenoći u dvorištu tog univerziteta, sutradan morate da mu obrišete staklo nekom krpom da biste kroz njega vidjeli. To je nešto što mora biti naš prvi zadatak i na čemu se mora snaga ovog zakona i drugih zakonskih normi pokazati. I to odmah! To je nešto što se ne može odgađati. Zemlja mora biti dio međunarodne zajednice i kroz prošlost, i bližu i dalju, vidjeli smo koliko je teško kada ste na suprotnoj strani, kada su svi protiv vas. Nekada morate uhvatiti taj korak, pa makar i nekad bilo u raskoraku sa nekim našim stavovima. Istina, ne sa principima. Za principe nisam da se prave kompromisi. Principi čovjeka čine čovjekom. Onog trenutka kad se odreknete principa, a za mene su principi ne ono što sam ja u tom trenutku odlučio da je princip. Za mene su principi ono što je određeno od Boga, potvrđeno u pogledu etičkih, duhovnih i ljudskih vrijednosti. Oko takvih principa nema kompromisa, ali određene stavove koji su partikularno formulisani, morate nekad utkati u sistem Međunarodne zajednice. Ovaj zakon je, između ostalog, jedan od tih, kazao je akademik Zukorlić.

On se osvrnuo i na problem deponije Golo brdo.

– Radi se o deponiji koja je navodno rađena po standardnima prije nekih 25 godina, ali niko ne može da objasni ko je odlučio da se deponija gradi na nadmorskoj visini od 1100 metara. Dakle, ne znam da li postoji neki drugi primjer u ovoj zemlji da je pronađena najviša tačka na tom prostoru između Novog Pazara i Tutina i da je ogromni novac uložen jer su urađene ogromne betonske strukture, ali ono što niko ne može da objasni jeste koja je to bila pamet da odabere tačku tolike nadmorske visine. Ne radi se o visoravni, već se radi o planini, brdu gdje imamo padine sa svih strana. Sad zamislite sve te otrove i štetne materije koje se pod padavinama (snijegom i kišom) slijevaju, kao gasove jer se često desi da se deponija zapali. To su goruće teme koje mi donosimo iz iskustva sopstvenog okruženja. Raduje nas da je pokaza volja, a posebno efikasnost, jer je mnogo puta rečeno da je deponija pored Prijepolja ne rješiva, ali se pokazalo da je rješiva kada imamo odlučnost države.

Pitanje životne sredine čistote živote sredine, pitanje neurednih deponija, pitanje neodvoženja smeća jeste i zdravstveno pitanje, ali je prije svega duboko kulturološko pitanje, kaže akademik Zukorlić.

– Čovjek je taj kojem je Bog dao razum, Bog mu dao mogućnost znanja i time mu dao vertikalu na zemlji i dao mu odgovornost. Međutim, pojednostavljeno da posmatramo životinja bi trebalo da je na nižoj razini od čovjeku u pogledu odnosa sa prirodom. Međutim, vi kada posmatrate životinju koja nema razum, nema znanje, nema kulturu, nema ono što čovjeka čini čovjekom, međutim mi kada posmatramo životinju možemo da zaključimo da se ona mnogo bolje snalazi od nas u prirodi. Vi nećete naći da životinja proizvodi štetne materije, plastične kese, da pravi divlje deponije, da pravi štetu koji pravi čovjek. To je veoma ozbiljno pitanje. Pa hoćemo li onda učiti od životinja odnos sa prirodom. Izgleda da moramo učiti. Zašto životinja nema problem sa prirodom? Pa nema problem zato što funkcioniše  instiktivno i zato što ne zloupotrebljava znanje koje nema i ne može ga zloupotrebiti da bi naškodila svojoj prirodi iz gramzljivosti, iz pohlepe koju čovjek najčešće čini. Iz toga je lekcija o prirodi iz prirode, u prirodi prirodno, nipošto vještački, nipošto otrovno, nipošto štetno. To je ono što čovjek treba da kod sebe reducira, da se uskladi sa prirodom, da shvati da mu je priroda data na odgovornost, da mu nije data na iživljvanje i da joj škodi jer škodeći prirodi mi zapravo škodimo sebi.

Akademik Zukorlić zaključio da se više računa treba povesti i o šumama.

– Proteklih godina na području Sandžaka primjetili smo masovnu neselektivnu i veoma često korumpiranu sječu šuma i tu se moramo posvetiti jače jer nestankom šume ugrožavamo kvalitet vazduha i to je nešto što mora biti na našoj agendi odgovornosti.