Home Vijesti “Bosančica”: Bosanskom jeziku bilo je neophodno vratiti dignitet za koji je bio...

“Bosančica”: Bosanskom jeziku bilo je neophodno vratiti dignitet za koji je bio uskraćen gotovo jedno stoljeće

355
0

U emisiji „Bosančica“ tema „Šta je bosanski jezik za nas Bošnjake, zašto je važan i zašto je važno govoriti o bosanskom jeziku“. Gost autora dr. Jahje Fehratovića bio je prof.dr Alen Kalajdžija, direktor Instituta za jezik Univerziteta u Sarajevu i prof. na IUNP. Standardizaciju u jeziku treba promatrati u procesima civilizacijskog napretka društva. Jezik se i, kako kaže, standardizira kako bi imao što adekvatniju upotrebu.

 

-Bosanski jezik je autohton jezik u BiH, u Sandžaku odnosno dijelovima Srbije i Crne Gore i dijelovima Kosova. Ima svoj puni historisjki kontinuitet, dijalekatsku bazu i ona se kao takva treba prihvatiti, treba je razumijevati kao takvu  i ne nasijedati na  dnevnopolitičke priče o tome da je bosanski jezik nastao 1990 ili 1991. godine. Baš je zanimljivo kako je to moglo ako nečega nije bilo da se 91-te na popisu 27 posto stanovništva ozjasni da govori bosanski jezik, kaže, izneđu ostalog, prof.dr. Alen Kalajdžija.

 

Bosanski se nije razvio iz srpskohrvatskog jezika, on ima svoju razvojnu liniju i bilo je neophodno vratiti mu dignitet za koji je bio uskraćen gotovo jedno stoljeće. I zato su bila određena nerazumijevanja prema Pravopisu bosanskog jezika iz ’95. godine

 

– Ustanovilo se da je taj pravopis zastario jer su se promijenile mnoge stvari u društvu. Pokazalo se da u tom Pravopisu treba raditi neka nova rješenja. Mnogi su ga kritizirali i svi su se utrkivali da kažu kako zaj Pravopis ne valja. Prema mom mišljenju to je bio Pravopis koji je napravio iskorak.

 

Kako jezik, ističe, mora pratiti društvo tako i pravopisa mora imati određene promjene. Podsjeća, 2018. izlazi novi Pravopis Senahida Halilovića koji je otišao drugom pravcu.

 

-Zbog toga je naišao na kritiku jer se otišlo u drugom pravcu. Čini se da volimo jako kritizirati druge a kad se treba prihvatiti posla nije ga lahko iznijeti. Ne treba ići u krajnosti već voditi računa da se pravopis pojednostavljuje i da oni koji su govorili srpskohrvatski trebaju zaboravljati da govore ono što nije karakteristično za bosanski jezik.

Kad u pravipisnom rječniku imate nešto opisano dal je uvjet ili uslov to više nije pravopisna norma već je pitanje leksičke norme bosanskog jezika.

 

Pravopis se, zaključuje, treba baviti temeljnim pravopisnim pitanjima a ostalo u pravopisu donosi se kroz konsenzus određenih komisija koje trasiraju put određenog jezika u ovom slučaju bosanskog.